Antirecenzija: Hygge ili – jel' to mene netko zeza?

O definiciji danskog brenda hygge ne bismo. Sve je već rečeno i svi sve znamo: vunene čarape, kamin, čaj, čokoladna torta, knjiga, pripadnost, prijateljstvo, ugoda itd.itd.itd. Ovaj je izraz u svijetu obilježio prošlu godinu, dok u Hrvatsku dolazi na velika vrata tek odnedavno.

Kad u razmaku od tjedan dana u Knjižnicu stignu dvije knjige od kojih se jedna zove Hygge : sretan život na danski način (autor Louisa Thomsen Brits) a druga Hygge : danski recept za sretan život (autor Meik Wiking - da, dobro ste pročitali,) – ne možemo a da ne pomislimo: „jel' to mene netko zeza???“ S obzirom na znatan interes domaće javnosti, možemo očekivati da u Gradskoj knjižnici Zadar mjesecima neće biti slobodnog primjerka knjige na hygge-temu; stoga ne možemo zaobići ovaj novi kulturni fenomen.

Krenimo od vanjskog pakiranja. Obje knjige su istovjetnog, gotovo džepnog formata. Britsova (V.B.Z.-ovo izdanje) je na recikliranom, a Wikingova (Mozaik knjiga) na kvalitetnom papiru; ona na recikliranom papiru ima meke korice asketskog sivog grafičkog oblikovanja, ona na kvalitetnijem - tvrde bijele korice u razigranim privlačnim nordijskim uzorcima. Mozaik je uložio više truda i u grafički atraktivniji raspored poglavlja, ne samo u kvalitetu papira i korica. Zanimljivo je da je cijena ulaska u danski raj blagostanja podjednaka: 99 kn u oba slučaja, bez obzira na vanjski izgled. Nutarnji izgled knjiga srodan je: poglavlja su razlomljena vrlo sličnim fotografijama, značajn(ij)e rečenice izvučene i stavljene u veći font i kurziv. Malo teksta, malo lijepih slika pa opet malo teksta... Naslovi poglavlja razlikuju se, ali sadržaji knjiga ne razlikuje se odviše. Poigrajte se pa u knjigama samo zamijenite naslove i podnaslove poglavlja i … voilà - dobili ste istu knjigu! (Premda, moramo biti iskreni, Wikingova knjiga ipak je sadržajno malo bogatija i daje više podataka o Danskoj.)

Drugi put kad se pitate „jel' to mene netko zeza“ jest kad na početku knjige pročitate da Meik Wiking radi u danskom Institutu za sreću (https://www.happinessresearchinstitute.com) . Štoviše, njegov je direktor. Da, ponovno ste dobro pročitali. Instituta za sreću, ni više ni manje. Čemu to služi, što ti ljudi rade u tom Institutu i tko to stvarno financira, pitanje je za milijun kuna.

Treći put kad se pitate „jel' to mene netko zeza“ jest kad stvarno počnete čitati knjigu, svejedno koju. Kad netko Hrvatima – neovisno žive li u Dalmaciji ili u kontinentalnoj Hrvatskoj – počne pričati o uživanju u životu u malim životnim stvarima, zajedništvu, obiteljskim radostima itd. itd. – pitate se: pa tko nam je do sada branio da uživamo u istim malim životnim stvarima? Što prosječni Hrvat uopće i ima osim obitelji, sitnica i sitnih radosti -  za razliku od Danaca i  njihova materijalnog blagostanja? Što nas dovodi do još jednog pitanja u nizu: „jel' to mene netko zeza“. Dakle, u konceptu hyggea jako je važno biti skroman i ne razmetati se. Ali, ipak, dizajn življenja je podjednako važan, pa to nam kažu i slike iz spomenutih knjiga sa lijepim, jednostavnim i skupim predmetima koje Danci toliko vole. A to nam kaže i direktor Wiking, s pričom o studentu koji „jedva spaja kraj s krajem“ i u čijem „stančiću od tridesetak četvornih metara ugledate svjetiljku Vernora Pantona vrijednu tisuću eura“ (str. 16).  Mnogo čak i za danske razmjere. Budimo iskreni (a i ovi autori su to barem ponekad): hygge košta. Mnogo para. Od prostranih kuća s jednostavnim, ali visokokvalitetnim drvenim interijerima i nezaobilaznim kaminima preko dobrog ića i pića do ljetovanja u vikendicama. Oni kojima bi hygge bio najpotrebniji – naša iscrpljena trgovkinja iz Konzuma ili preopterećena nastavnica – ovakav si tip luksuza ne mogu priuštiti. Jer, da bi se uživalo u svim tim malim stvarima o kojima pišu hyggeovci trebate imati jako dobra i stabilna danska primanja te mnogo slobodnog vremena. I kućnu pomoćnicu. Nigdje se u knjigama ne spominje da nakon 8-satnog radnog vremena umorni dolazite kući sa dvoje djece i onda još ribate kupaonicu i peglate šest mašina veša. Pored toga, svatko od nas zna mnoštvo ljudi koji jure s jednog posla na drugi, a da pri tom ne mislimo na kućanske poslove u vlastitom domu. Naglasak na obitelji i prijateljima ili ljubaznosti i opuštenosti koje Danci toliko cijene svakako je pohvalan – i upravo ovdje možemo „uhvatiti“ zajedničku crtu s nama Slavenima, odnosno općeljudskim vrijednostima nadnacionalnog karaktera. Spokoj, blagostanje i ugoda najvažnije su i najčešće riječi u obje knjige. No nigdje nećete naići na makar i prizvuk dobrog starog : „činiti dobra djela“. 

Hoće li se i naši čitatelji opredijeliti za ovu noviju fuziju self-help/priručnika za kvalitetniji životni stil  - ostaje na svakome osobno. Ne škodi pročitati knjigu/e i donijeti vlastiti sud. Za kraj - citirajmo kolegu Kristiana iz Gradske knjižnice Rijeka (http://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Kulturni-faul-Izazovi-hygge-zivljenju-ako-si-iz-Rijeke-ili-nekog-drugog-hrvatskog-jadranskog-mjesta ): imamo i mi svoj hygge. Samo što ga nazivamo – gušt. A neki bi ga nazvali i fjaka.

 

Autor: Helena Novak Penga