Antonio Pennacchi - Mussolinijev kanal

Mussolinijev kanal, knjiga dobitnica prestižne talijanske književne nagrade Strega, zaintrigirat će vas od prve stranice. Roman govori o fiktivnoj obitelji Peruzzi čija povijest ima mnogo sličnosti s onom stvarne autorove obitelji, kao i elemenata zajedničkima mnogim obiteljskim sagama, uključujući i onoj Alide Bremer (Olivino nasljeđe) koju smo predstavili na našoj mrežnoj stranici.

U Mussolinijevom kanalu  upoznajemo zaboravljenu povijest Agro Pontina, stoljećima nenaseljenog močvarnog područja, kojeg je Mussolini 1926. g. dao meliorizirati i naseliti desecima tisuća siromaha sa sjevera Italije. Oni su bili nagrađeni borci iz Prvog svjetskog rata, ali istovremeno i odani fašisti. Privlačnost preseljenja potencirana je postratnom glađu, a svaka je obitelj bezemljaša na poklon dobila seosko imanje s već sagrađenom kućom, potrebnim gospodarskim zgradama i blagom. Jedna takva obitelj je i slikovita, naizgled patrijarhalna obitelj Peruzzi sa bezbroj sinova, kćeri, snaha, zetova i unučadi, čiju neprikosnovenu kralježnicu i krajnji autoritet ne predstavlja djed, već čvrsta, ali nježna baka čije odluke upravljaju životima svih članova. U Mussolinijevom kanalu kroz život Perozzijevih upoznajemo i samog Mussolinija, Rossonija i druge visokorangirane fašiste – međutim, u epizodnim ulogama: kao popratne ličnosti koje se tu i tamo susreću s Perozzijevima, s kojima sklapaju prijateljstva ili ulaze u sukobe, popravljaju drljače i razmjenjuju obroke.

Ono što roman razlikuje od Bremeričine i brojnih drugih saga jest – predstavljanje povijesti jedne talijanske autentične fašističke obitelji koja se ne stidi svojih ideoloških odabira. Članovi obitelji ironiziraju, počesto i ismjehuju fašizam, ali ipak ostaju do kraja vjerni svojoj ideologiji. Jednu od najupečatljivijih scena čitamo pred sâm kraj romana, kada Saveznici već osvajaju Pontino: jezičava strina Bìssola zajedno s Nijemcima oružjem brani obiteljski posjed od Saveznika, a muški dio obitelji prijavljuje se u posljednje fašističke dobrovoljce koji su Nijemcima trebali biti odstupnica pri povlačenju. Fašizam kao svjestan odabir svakako je škakljiva, delikatna i neugodna tema o kojoj se najčešće piše iz perspektive pobjedničke strane. Predstavljajući ovaj dio talijanske povijesti iz obrnute perspektive, pisac se odlučio za  iskrenost. Jer – kako kaže pripovjedač u jednoj od najčešćih sintagmi ovog romana, kojom opravdava i fašiste i one koji okreću kaput: „Svatko ima svoje razloge“ . Drugim riječima: nakon Drugog svjetskog rata svi su odjednom postali partizani, a nitko nije sudjelovao u Maršu na Rim niti sa suzama u očima pjevao Giovinezzu. Pa i Mussolini je svoje prijateljstvo s Perozzijevima započeo kao crveni, socijalist!

Pennacchi nipošto nije napisao odu fašizmu, upravo suprotno. U bolnoj iskrenosti članova ove neobične obitelji – primjerice, jedan je stric ubio nevinog seoskog svećenika koji nije simpatizirao fašizam, a drugi je stric u Etiopiji sudjelovao u pokolju kompletnog koptskog klera od ministranata i redovnica do patrijarha – otkrivamo čudovišnu dimenziju fašizma, iskrivljavanje savjesti pojedinca „koji je samo vršio zapovijedi“, a koji ipak na nevinu primjedbu unučića „pa i Etiopljani su ljudska bića“ mora zastati i ostati bez riječi. Teški trenutci razbijeni su sočnim Pennacchijevim jezikom, te obilnom količinom humora i sarkazma koji ovu knjigu čine posebnim književnim doživljajem. Pennacchi je napisao knjigu koja bi mogla postati jednom od onih velikih knjiga, knjiga u kojima svijet nije ulovljen u crno-bijelom kadru, već u ogromnom spektru životnih iskustava i emocija.

 

Autor: Helena Novak Penga