Tenis je brutalan sport. Fizički i mentalno strahovito naporan; jer na terenu ste sami. Ispred vas je protivnik, a paralelno s njime borite se i sami sa sobom. Nitko neće trčati umjesto vas; ako se vi ne potrudite, nitko drugi neće. Glava vam je puna sumnji, svaki detalj može vas izbaciti iz ritma u bilo kojem trenutku. Svaki tenisač zna to i svakomu se to dogodilo. Čak i jednom od najvećih u povijesti – Rogeru Federeru. Njemu, zapravo, čak nekoliko puta – 2011. godine na US Openu, u polufinalnom meču protiv Đokovića, kad je servirao za pobjedu, imao je dvije vezane meč-lopte. No prvu od njih servirao je na Đokovićev forhend, što je ovaj iskoristio za jedan od najboljih retern winnera. Đoković je potom okrenuo cijeli meč i ušao u finale, u kojem je pobijedio Nadala. Osam godina poslije, u finalu Wimbledona, ponovno protiv Đokovića, Federer je opet imao meč-lopte, no na koncu je opet slavio srpski tenisač. Mentalno, to su jako teške stvari za prihvaćanje. Federer nije najtrofejniji igrač niti je osvojio sve turnire. No bio je prvi, prvi koji je postao apsolutna zvijezda, Michael Jordan tenisa. Njegov je utjecaj na tenis nemjerljiv, milijuni djece diljem svijeta uzeli su reket u ruku zahvaljujući njemu. Jednoručni bekhend, elegancija pokreta i kretanja po terenu te profinjene manire izvan terena učinili su ga utjelovljenjem tenisa. Chris Bowers još je davno napisao Federerovu biografiju nadopunjujući je kako su godine prolazile i kako su se nizali novi uspjesi, sve do tenisačeva konačnog umirovljenja 2022. godine. Sada je knjiga izdana i kod nas pa možemo pročitati nevjerojatnu priču o talentu, upornosti, nevjerojatnom radu i pobjedi, ne samo protiv protivnika s druge strane mreže nego i protiv sebe samoga.
Priredio: Ante Kolanović, 3. ožujka 2025.
