Dora Pejačević (1885. – 1923.), najznačajnija hrvatska skladateljica, desetljećima je bila zaboravljena i prešućivana: kao pripadnica našičkog ogranka jedne od ekonomski i politički najmoćnijih slavonskih aristokratskih obitelji u Austro-Ugarskoj Monarhiji, nije bila društveno prihvatljiva tijekom komunističkog režima, a kao žena skladateljica koja se nije priklonila predominantnomu nacionalnom smjeru, predstavljala je „tuđinski“ element.
Nakon istraživanja akademkinje Koraljke Kos i svečane proslave obljetnice stote godine rođenja Dora Pejačević doživjela je svoj novi život te je putem skladateljske i intrigantne privatne sfere postala nacionalnim glazbenim brandom s uspješnim pozicioniranjem na svjetskome glazbenom obzorju. Stoga je nova knjiga o Dori Pejačević, iz pera muzikologa Domagoja Marića (podrijetlom Zadranina), doživjela značajnu pozornost medija i javnosti. Izdana povodom stote obljetnice skladateljičine smrti, grafički raskošno opremljena knjiga u izdanju Školske knjige donosi rasutu i dosad posve nepoznatu građu koju je autor prikupio tijekom najnovijih arhivskih i terenskih istraživanja u institucijskim i privatnim arhivskim zbirkama u Hrvatskoj, Češkoj, Austriji i Njemačkoj. Opremljena važnim prilozima (popisi skladbi, notnih izdanja i fotografskih priloga, bibliografija radova o Dori Pejačević te kazalo osobnih imena), knjiga se po znanstvenoj vrsnoći ubraja u najznačajnija hrvatska muzikološka izdanja u posljednjih desetak godina, a svojim komunikativnim i jasnim stilom pisanja uspješno spaja autorov istraživački nerv i znanstvenu dubinu s težnjom približavanja Dore Pejačević širim čitateljskim krugovima, ne samo kao skladateljice već i kao kompleksne i tankoćutne intelektualke.
Pripremila: Helena Novak Penga (14. travnja 2025.)
