Dnevničke zapise: Motorom po Latinskoj Americi Ernesto Guevara napisao je kao dvadesettrogodišnji student Medicinskog fakulteta u Buenos Airesu. Nedostajao mu je tek jedan ispit da bi studiranje priveo kraju kako bi se posvetio svojoj profesiji pomaganja ljudima. No s prijateljem Albertom Granadom 1952. godine odvažio se na putovanje uzduž i poprijeko Latinske Amerike i to na famoznom klimavom motociklu Norton koji je, napomene radi, u odnosu na pješačenje dva koraka nazad. Njihov cilj bio je hedonističko osvajanje kontinenta, od juga prema sjeveru, pa čak i dalje. No hedonizam veoma brzo popušta, a Ernesto ni sam ne sluti u kakvo će ga stanje dovesti jedno sasvim bezazleno putovanje. Namjeravao se vratiti u svoj Buenos Aires, bistre glave, završiti fakultet, oženiti djevojku koju je volio... Ali po povratku to više nije bio on. Barem ne onako koji je jednom i bio. S putovanja se vratio onaj kojeg je povijest upamtila kao revolucionara Che Guevaru. Što je to pošlo po zlu (ili po dobru), prosudite sami.
U ovim dnevničkim zapisima ne naziru se nikakvi politički svjetonazori ili vizije društvenih uređenja. Ernesto Guevara i Alberto Granado ovdje su više poput Deana Moriartiya i Jacka Kerouaca (koji su praktički istovremeno 'osvajali' sjeverni dio američkog kontitenta). Oni su ovdje tek dvojica odvažnih luđaka u potrazi sa smislom. A kad ga pronađu, neslućeno postanu netko sasvim drugi.
