Gyula Krúdy - Crvena poštanska kočija

Crvena poštanska kočija mađarskog književnika Gyule Krúdya iz 1913. g. u svojoj domicilnoj književnosti zauzima mjesto klasika. Kod nas je pak ovaj autor nepoznanica - roman je ujedno i jedino Krúdyjevo djelo koje je prevedeno na hrvatski jezik. Za ovakve skrivene bisere specijalizirala se biblioteka Na tragu klasika ugledne izdavačke kuće Disput i Hrvatskog filološkog društva.

Roman je živopisna slika Pešte s kraja 19. stoljeća, ispripovijedana iz prizme dviju provincijskih glumica. Klára i Szilvija dolaze u grad u potrazi za uspjehom i srećom, a preživljavaju uz pomoć Szilvijine bogate hrvatske tetke Urbanovics. U Pešti upoznaju niz zanimljivih likova: novinara Rezedu, aristokrata Alvinczija, boeme, kurtizane, propale pisce, malograđanske dame i činovnike, kockare… Krúdy nije kreirao čvrstu radnju sa konvencionalnom fabulom, već mu tema služi kao okvir za prikazivanje šarolikog peštanskog društva, posebice njegova morala. Poglavlja funkcioniraju kao pripovijesti o životnim putanjama različitih likova, među kojima se nominalno spominje i velik broj stvarnih osoba onodobne mađarske kulturne povijesti, a snalaženje kroz nama slabo poznat labirint likova omogućen je razgranatim sustavom bilješki. Krúdy je u osvit Prvog svjetskog rata izvrsno ocrtao ugođaj stare Pešte s naglašenom nostalgijom za prošlošću i „dobrim starim vremenima“, koja će uskoro u promijenjenim političkim uvjetima otići u nepovrat. Uske srednjovjekovne ulice, široka promenada uz obalu Dunava, kultivirani perivoji, vlažne stare kuće u kojima je u prošlosti neki mađarski kralj ili velikaš skrivao ljubavnice, otmjene kavane i slastičarne – sve su to prostori Pešte oslikani sofisticiranim Krúdyjevim stilom.

 Crvena poštanska kočija roman je kojeg se čita polako, u malim dozama, uživajući u dugim rečenicama i bogatim slikama – i koji kao da je stvoren da u čitatelju potakne melankoličnu želju za vrludanjem Budimpeštom u traganju za njenom prošlošću.

 

Priredila: Helena Novak Penga (30. svibnja 2018.)