Jack Kerouac - kralj književnog beata

Predstavljamo predvodnika posljednje istinske generacije književnika (koju je imenovao beat generacijom), kralja spontane proze, nenadmašivog jazz pjesnika, ljubitelja života u vječitoj potrazi za smislom i istinom, ikonu pop kulture te preteču ostalih ikona kao što su Jim Morrison, Tom Waits ili Bob Dylan. Jack Kerouac (rođen 12.3.1922. kao Jean-Louis Kerouac) bio je prije svega pojedinac s originalnim pogledom na svijet a koji pak pretpostavlja apsolutnu izuzetnu individualnost, koja i čini osnovu genija.

U njegovoj književnosti takvi svjetonazori u potpunosti su u prvom planu. Prvotni literarni izričaj uobličen u  kolosalnom djelu The town and the city utemeljuje na dobro provjerenom radu Thomasa Wolfea ili pak Ernesta Hemingwaya, da bi ubrzo veliku inspiraciju pronašao u glazbi, i to bebop jazzu kakav su svirali Charlie Parker ili Miles Davis. Baš kao što su ti famozni jazzeri improvizirali s notama, Kerouac je zavidno improvizirao s riječima tretirajući vlastiti mozak kao spužvu koju dobro treba ocijediti. Genijalnost takve spontane proze lišene svake forme ponajviše se očituje u poluautobiografskim djelima kao što su The dharma bums, Desolation angels, Tristessa, Lonesome traveler, The subterraneans te naravno u jednom od najznačajnijih djela svjetske književnosti - On the road (Na cesti). Upravo ovo potonje, uz Urlik Allana Ginsberga ili Goli ručak Williama S. Burroughsa istaklo je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća svu filozofiju tih novih mladih (buntovnih?) književnika okupljenih oko približno istih duhovnih i tjelesnih težnji. I dok su spomenuti beatnici Ginsberg i Burroughs poživjeli poprilično dugo, za Kerouaca sve ovozemaljsko stalo je pak prerano. Umro je već 1969. godine, godinu dana nakon dovršavanja svog posljednjeg, po mnogima i najboljeg djela Vanity of Duluoz. Nema sumnje, snagu izričaja prepustio je pjesnicima kao što su Morrison, Waits ili pak Dylan, a literarnu ostavštinu beskrajnim generacijama koje ovim svijetom lutaju, a ipak nisu izgubljene. Sva je djela Kerouac napisao u autobiografskim crtama (i to zavidno bogatim jezikom), tek zamjenjujući stvarna imena s fiktivnima. Nenadmašivim pogledom na svijet ljepotu je pronalazio u onim situacijama koje bi se u očima mnogih učinile banalnim i bezvrijednim, a zbog čega njegova djela ipak ostaju upamćena kao književna remek-djela.

Stoga, nema nikakve sumnje, gledati na svijet takvim pogledom mora da je zaista nešto izuzetno i u svakom slučaju itekako vrijedno pokušaja. Jacku je uspjelo. Tko je na redu sljedeći?!