Riječ je o neodoljivo pitkoj sintisajzerskoj pop simfoniji nametljivih oštrih tonova, iznenađujuće pristupačnoj i zarazno melodičnoj. Kroz cijelo djelo osjetni su utjecaji apstraktne umjetnosti i klasičnih skladatelja Claudea Debussyja, Maurice Ravela i Nina Rote. Senzualan je, složit će se danas milijuni obožavatelja, i na mjestima, duboko melankoličan. Équinoxe nudi isti očaravajući svemirski učinak kao i Oxygene, s brzim rotirajućim sekvencerima i zaokruženim temama, koristeći više od 13 različitih vrsta sintesajzera; Jarre kombinira vrtložne zvučne krajolike efekata s više tekstura stvarajući elektroničku atmosferu prepunu pulsirajućih boja.
Priredio: Branimir Čakić (16. rujna 2024.)
