U svom romanu Jedini svjedok ljepote, suvremeni hrvatski pisac Miro Gavran, donosi priču o ljubavi koja je sve samo ne klasična ljubavna priča. Glavni junak usamljeni je književnik i sveučilišni profesor i upravo ga književnost spaja s tajanstvenom  mladom ženom koja mu nije spremna otkriti ništa o sebi, ali ga je spremna voljeti. On postaje jedini čitatelj njezinih romana čiji ga sadržaji tjeraju da se što više približi svojoj misterioznoj ljubavi. Sreli su se u krivo vrijeme na krivom mjestu – to je ono čega dvoje zaljubljenih postaju naposljetku svjesni. Lako je moguće da se autor, pišući ovaj roman, vodio poznatom Tolstojevom  izjavom o sretnim i nesretnim obiteljima koja bi u prilagođenoj verziji glasila: Sve sretne ljubavi nalik su jedna na drugu, svaka nesretna ljubav nesretna je na svoj način. Autor se poigrava različitim pripovjedačkim perspektivama te time dodatno privlači čitatelja. Radnja se, u etapama, odvija u Zagrebu, Velom Lošinju i na Malti. Može se reći kako je svaki od tih mjesta obilježio jedan dio njihove intrigantne ljubavne priče. Što se dogodilo kad je glavni junak otkrio pravu  istinu  o mladoj ženi koja je zaposjela njegovo srce, zašto ga je to natjeralo da otputuje na Maltu te koje je on to ljepote bio jedini svjedok ostaje za otkriti svakom čitatelju.