Riječ je o romanu koji prokazuje ratne i poratne malverzacije, spletke i zavjere u Hrvatskoj, spominjući, između ostalih, Ivu Sanadera, Vladimira Šeksa, Branimira Glavaša, Vinka Brešana, Zrinka Ogrestu, Zdravka Mamića, Tončija Huljića (koji je prošao osobito loše), dobar dio TV- scene…Fraiman je posebno interesantan kad opisuje (najčešće kroz dijalog svojih junaka) perfidne sustave kroz koje se provlače svi oblici krađa, korupcije, privatizacije, montiranih suđenja, farizejskih priopćenja i odglumljenih patriotskih zaklinjanja. Knjiga počinje potresnom ratnom scenom i jednim gotovo krležijanskim razmišljanjem nad sudbinom običnih zagorskih boraca koji su poginuli na slavonskom ratištu ili su digli ruku na sebe zbog PTSP-a. Autor nas zatim s ratišta odvodi u dvorište bogatog generala Hrvatske vojske, koji na stolu podsljemenske vile uvijek ima otvorena Rodoljubna zanovijetanja Milana Ivkošića i lakonski se bavi građevinskim biznisom brinući se i za istinu o Domovinskom ratu. U posljednjem dijelu, govori o stanju stvari na našoj estradi, u glazbi, u kinematografiji, u filmskoj industriji i na televiziji. Slike i karakteri iz te umjetničke i umjetne stvarnosti zasigurno su najzabavniji i najduhovitiji dio romana.
