Lada Vukić - Specijalna potreba

Specijalna potreba prvi je roman zadarske autorice Lade Vukić. Publika i kritika odmah su ga prepoznali pa je roman dobio nagradu VBZ-a i Tisak medije za najbolji roman 2016. godine (podijelivši ju s Ivicom Ivaniševićem) .

Roman je pisan u prvom licu, prateći život desetogodišnjeg dječaka Emila.  Emil nije kao ostala djeca. Teško mu je govoriti, teško mu je hodati, ne snalazi se baš najbolje u društvu drugih ljudi i jedina osoba koju skroz prihvaća i s kojom je potpuno opušten je njegova samohrana majka Marina.

Postoje međutim još neki ljudi koji ga razumiju. Npr. njegov školski profesor Nikola, tetak Jakov, pa čak i sitni diler Momentalni prema njemu polako razvija empatiju premda ne razumije zašto je takav. Ostatak ga svijeta gleda kao nekog čudaka, biće s druge planete, pa ga vršnjaci zadirkivaju Emil-debil a susjedi smatraju nepristojnim i neodgojenim. A u Emilovoj glavi se toliko toga događa, misli i doživljava.

Bez okolišanja – ovo je teška knjiga. Dječja naivnost, ona koju svi imamo dok nas svijet ne iskvari i nauči na oprez, utjelovljena je u liku Emila. I nije lako čitati i ne pomisliti kako uopće možemo živjeti u ovakvom društvu koje je toliko iskvareno, neuko, puno predrasuda i nerazumijevanja, i ne upitati se kako smo i zašto postali takvi. Čak i kad znamo razloge zašto je netko drugačiji, tražimo opravdanja za diskriminaciju i mislimo kako smo u pravu.

Emil je zapravo antiteza takvom društvu. On sve čuje, ima natprosječan sluh, ali govori vrlo malo, a kad i progovori, malo tko razumije što je zapravo htio reći i sve ostaje isto.

Specijalna potreba izvanredno je napisan roman, dubok i promišljen, smješten u vrlo blizak i prepoznatljiv svijet i okolinu sa svakodnevnim pojavama i ljudima. Znate ono kako na knjigama uvijek pišu svakakvi hvalospjevi, a kad počnete čitati vrlo brzo shvatite da vam lažu? Na ovoj piše da je riječ o hrabrom i potresnom tekstu koji nas, po čitanju, čini boljim ljudima. Ovaj put to je zaista tako.

 

Autor: Ante Kolanović