Louise Penny : Dugo putovanje kući

Dugo putovanje kući  najnoviji je hrvatski prijevod jednog od nastavaka poznatog kriminalističkog serijala kanadske književnice Louise Penny. U moru serijala o američkim, skandinavskim, britanskim, njemačkim i inim inspektorima, ovaj se serijal ipak izdvaja po specifičnoj atmosferi frankofonog Quebeca, a Dugo putovanje kući kao još jedan roman o inspektoru Armandu Gamacheu ponešto je drugačiji od svojih prethodnika iz serijala. 
 
Inspektor Gamache sada se nalazi u zasluženoj i smirenoj mirovini u živopisnom, skrovitom selu Three Pines. Ovoga se puta ne radi o misterioznom ubojstvu, već o pokušaju pronalaska Gamacheova prijatelja Petera Morrowa, slikara i nestalog supruga uspješne slikarice Clare, koji je obećao da će se vratiti nakon godine dana razdvojenosti. Izlazak iz Three Pinesa i lutanje kanadskim bespućima znači i potragu koja će završiti šokantnim otkrićima, a hoće li se možda pojaviti i poneki leš, prepustimo vašoj imaginaciji…
 
Čitajući rečenice koje nas duboko pogađaju svojim zadiranjem u našu nutrinu, otkrivamo da Louise Penny ne piše tipične žanrovske krimiće koje ćete lako zaboraviti. Duboka promišljanja o dobroti i zlu u ljudskoj prirodi te problemu grijeha, krivnje i otkupljenja, psihološki kompleksni likovi, inteligentan zaplet bez suvišnog nasilja, uspjelo povezivanje (kulturne) povijesti Kanade sa likovima i zapletom – sve su to privlačne točke zbog kojih se radujemo svakom novom krimiću ove autorice. Serijal je kreiran tako da se uvijek susrećemo s onim poznatim, slično serijalima Tess Gerritsen ili Jo Nesbøa. Mjesto radnje je isto kao i u prethodnim romanima, likovi su isti, radnja se ulančava s prethodnim nastavcima – ali upravo stoga i nailazimo na mogući problem prilikom čitanja. Ako ste pročitali prethodne nastavke (Razorna riječ, Igra svjetla i tame, Pokopajte svoje mrtve, Kako ulazi svjetlost), samo ćete nastaviti gdje ste stali - nekoliko mjeseci nakon Kako ulazi svjetlost. Ipak, kako je u Kanadi ovo deseti nastavak, a kod nas je tek peti, mnogi hintovi na neprevedene nastavke ostaju promašeni - što se osobito osjeća pri čitanju prethodnog nastavka, Kako ulazi svjetlost, koji je teško čitljiv upravo stoga što mnogo toga iz prošlosti likova ne znamo. (Jesu li hrvatski nakladnici preskočili ili ne neki od nastavaka kojeg upravo čitamo - stvar je čiste sreće.) K tome, kao da su reminiscencije i sjećanja nedostatni onima koji se prvi put susreću s njima, a preobilni i naporni onima koji ih znaju. U ovom desetom nastavku već se osjećaju i stanoviti zamor i gubitak pripovjedačke energije iz prethodnih nastavaka. Unatoč tome, roman vrijedi pročitati makar da saznate što je bilo s Peterom, ali i zbog vrlo uspjelog ambijentalnog opisivanja Kanade. U vruće ljetne dane biti dotaknut njenom svježinom i divljinom: možemo li zamisliti išta bolje?
 
Autor: Helena Novak Penga