Margaret Atwood - Sluškinjina priča

Irena Malenica, članica Kluba čitatelja Boris Maruna iz Ogranka Bili brig, u ime Kluba preporučuje nam ovu knjigu smiley
 
Ovaj distopijski roman čitatelja vodi u blisku budućnost, u Sjedinjene Američke Države pod diktaturom vjerskih fundamentalista, sada poznate pod imenom Republika Gilead. Iako nam nikada nije izričito rečeno o kojoj je struji kršćanstva riječ, dovoljno je znati da je novi režim vojna diktatura podjednako koliko i vjerska, da postoje javna pogubljenja te da se svako neslaganje kažnjava brzo i brutalno. Glavna junakinja, koju čitatelj upoznaje tek pod imenom Fredova, svoju priču priča iz položaja sluškinje, društvene kaste žena čija je uloga isključivo rađanje djece neplodnim parovima iz viših klasa. One su žene koje režim smatra građankama nižeg reda, a osobito ih se novači iz redova žena čiji su muževi s njima sklopili drugi brak (kao što je slučaj s Fredovom) i lezbijki (kao što je slučaj s njenom najboljom prijateljicom). Par kojem je naslovna sluškinja dodijeljena sastoji se od uglednog vojnog zapovjednika i njegove supruge koju upoznajemo pod pseudonimom SerenaJoy. U takvoj situaciji, gdje je njena uloga roditi dijete, Fredova živi uz određeno zapovjednikovo zanimanje i hladni prijezir SereneJoy. U takvom surovom okruženju autorica je istkala jednu vrlo intimnu i liričnu priču ispričanu iz prvog lica. To je prvenstveno priča o gubitku. Fredova je, kako se postupno otkriva, u revoluciji koja je poharala zemlju, izgubila sve – posao, obitelj, slobodu, pa i samu sebe, i to možda čak i prije nego što joj je oduzeto sve ostalo. Tome najviše u prilog govori činjenica da u cijelom romanu čitatelju nijednom nije rečeno njen pravo ime.
Najveća snaga romana nije sama fabula koja je, treba se reći, sama po sebi prilično zanimljiva, već autoričina odabrana metoda pripovijedanja. Anakrono pripovijedanje upoznaje čitatelja podjednako sa svijetom koliko i s glavnom junakinjom. Kako nam se kroz njena prisjećanja otkriva krah koji je zadesio Sjedinjene Države, tako čitatelj polako shvaća sve užase svijeta i društva kojima je Fredova izložena. Roman je zbog toga možda još potresniji nego što bi inače bio. A najpotresniji dijelovi možda nisu zlostavljanje kojem su sluškinje izložene ni razgovori koje Fredova vodi sa zapovjednikom u kojem on iznosi svoju stranu priče. Možda to čak ni nisu javna pogubljenja raznih "nepodobnih" ljudi koje režim s vremena na vrijeme upriliči. Možda su to ipak noći koje Fredova provodi sama u svojoj maloj sobici, kad preispituje svoj život i nada se boljoj budućnosti koja nikako da dođe.
Ovaj sjajan roman u rangu klasika kao što su 1984. ili Vrli novi svijet nije lagano štivo niti djelo nakon kojeg će se čitatelj osjećati ugodno, no pruža dobar uvid u jedan izopačen, ali ne tako dalek svijet i suočava s pitanjima koja bi si svatko s vremena na vrijeme trebao postaviti.