Milan Zagorac - Noćni ekspres

Što se više približavamo jeseni, to i čitanje lakog ljetnog štiva i lepršavih, opuštajućih tema uzmiče pred ozbiljnijim sadržajima. Ovog nas je puta zaintrigirala malena zbirka pripovjedaka/kratkih priča riječkog autora Milana Zagorca noir naslova i izgleda, Noćni ekspres. Razlog više za preporuku je i taj što nisu toliko brojni naslovi domaće književnosti koji bi u obliku elektroničke knjige bili i legalno i besplatno dostupni. Stoga - tko voli elektroničku knjigu, Noćni ekspres može čitati i na ovaj način, budući da ju je izdavačka kuća Studio TiM press postavila na Issuu platformu (adresa: https://issuu.com/studiotim/docs/milan_zagorac_nocni_ekspres ).

Sama naslovnica skromnog je izgleda: urbana, tipološka fotografija (podzemnog?) vlaka u sumornim crno-bijelim tonovima kao da je preuzeta sa Shutterstocka. Naslovnica bez sumnje odgovara naslovu zbirke koji je po nepisanom pravilu preuzet iz naslova jedne od priča. No, takvih naslovnica knjiga, nerijetko osrednjih krimića, ima i previše na tržištu, pa sumnjamo da će knjiga svojim vizualnim izgledom privući brojne čitatelje. Poprilična šteta, jer radi se o dobroj zbirci inventivne kratke priče koja nije ni banalna ni krimić. (Upitna vizualna atraktivnost knjiga hrvatskih autora opća je pojava u domaćem izdavaštvu koju često komentiraju naši korisnici, ali to je već druga tema.)

Ljubiteljima i pratiteljima hrvatske književnosti vjerojatno nije promaknuo odličan stariji Zagorčev roman iz 2006. Jeste li kupili direktoru parkerice? : roman o mobbingu. Nešto od njegova stila pisanja pronalazimo i u Noćnom ekspresu, ali ovog ga puta susrećemo kao majstora kratke priče. U prvom dijelu knjige Ono vani čitamo napete, jezovite priče u previranju između psihološke drame, trilera, fantastike i horora. U četiri zastrašujuće priče ne razaznajemo gdje je granica realnosti, privida, poremećene psihe ili pak nečeg dubljeg i nadnaravnog. Junaci mogu konzumirati tablete i alkohol ili biti na rubu demencije, ali će istovremeno otkrivati i praiskonske strahove od onog vani. Ili od onog unutra, u ljudskoj psihi i vlastitoj prošlosti. Glavni likovi su obični ljudi kakve poznaje svatko od nas: luzerica s diplomom nekog humanističkog studija na stručnom osposobljavanju u malenom gradiću, usamljena starica koja živi u derutnoj kući, mladi muškarac koji previše radi, razvedeni sredovječni profesor/neuspješni pisac/alkoholičar… Te četiri priče ne mogu ne podsjetiti na epizode Zone sumraka, a ozračje specifične kvarnersko/riječke Zone sumraka posebno osjećamo u izvrsnoj dijalektalnoj priči Život u obiteljskom domu pl. Turkovicza.

Drugi dio knjige pod naslovom Dokaz urođenog idiotizma kraći je te sadrži 7 festivalskih kratkih priča sa Ri Litovih noći velikog čitanja, čitanih od 2013. do 2017. Svaka priča je priča za sebe, crtica koja može govoriti o povijesti autorove obitelji ili o njegovim bolničkim iskustvima ili kojoj drugoj svakodnevnoj temi. Unatoč kvaliteti ovih kratkih priča, četiri fantastične/horor-priče odskaču od prosjeka, te se zavlače duboko pod kožu, u podsvijest i pamćenje čitatelja. S dozom nostalgije prisjećamo se aure starijih romana Gorana Tribusona, ali i zbirki kratkih priča Ivane Šojat (Emet,Ruke Azazelove). Hoće li Milan Zagorac ustrajati u ovom tematskom i žanrovskom sinkretizmu, pitanje je, no svakako je neosporna činjenica da mu ovakav način pisanja leži.

Preporuka: ne čitati prije spavanja. 

 

Autor: Helena Novak Penga