Miles Davis - Kind of blue

U rock glazbi, titulu umjetnički najboljih albuma svih vremena dijele mitski ''Sgt. Pepper's lonely hearts club band'' nedodirljivih The Beatlesa i božanstveni ''Pet Sounds'' Wilsonovih The Beach Boysa. Među operama konkurencija je podosta složenija, te se ne može izdvojiti najbolja već nanizati njih desetak od kojih možemo istaknuti: ''Carmen'' – Georges Bizet; ''La Boheme'' – Giacomo Puccini; ''Don Giovanni'' – Wolfgang Amadeus Mozart. Među simfonijama je jednako gusto pa i tu valja navesti barem tri najvišega umjetničkog ranga: ''Symphony No 9 (From the New World) – Antonin Dvorak; ''Symphonie Fantastique'' – Hector Berlioz; ''Symphony No 5'' – Anton Bruckner. U filmskoj simfonijskoj glazbi artistički vrh drže remek djela ''Ben-Hur'' Miklosa Rozsae i originalni ''Star Wars'' Johna Williamsa. U jazz glazbi situacija je slična rocku te se najčešće izdvajaju dva remek djela; ''Kind of blue'' – Miles Davisa i ''A love supreme'' – Johna Coltranea.Prvi navedeni jazz dragulj mnogi poklonici žanra doživljavaju svojevrsnom Biblijom. Želeći postići uhu neodoljivu spontanost, veliki Miles je svirku svojih prvotimaca oslobodio oko jednostavnih i pomalo grubih melodija i još jednostavnijeg akordskoga slijeda, pogodujući improvizaciji, kemiji sastava i snazi nadahnutog trenutka. Čak tri trake snimljene su u krivome ključu, no savršenost je za robote...glazbena pogotovo. Oslobodite li ovaj album žanrovskih okova, titula, mitova i autorskih imena i prepustite li mu dio svog svemira, preplavit će vas čarolijom otkrivanja lijepoga i dubokoga. Isto vrijedi i za sva gore navedena dijela; navedena su ponajviše edukacije radi, svima onima koji od glazbe žele samo najbolje.