Mjesečev hod s Einsteinom

E.P. simpatičan je starčić koji ne zna za stres i vjerojatno je najopuštenija osoba na planetu. On pati od anterogradne i retrogradne amnezije što znači da nova sjećanja ne može stvarati, a starih se ne sjeća. Zarobljen je u vječnom sadašnjem trenutku. A to ga ne ometa ni najmanje. Jer naime ne sjeća se da ima poteškoća s pamćenjem.  Ponekad se ustane i doručkuje a zatim se vrati u krevet. Ustaje opet i još jednom doručkuje jer se ne sjeća da je već doručkovao. No nakon ponovljenog doručka ne može biti siguran je li već jeo pa doručak sebi spremi i po treći put. Suprugu svaki put pozdravlja kao da je nije vidio desetljećima. A čitajući novine, dok dođe do kraja naslova zaboravi što je pisalo na početku...

S druge strane, Ben Pridmore zna pedeset tisuća znamenaka broja pi i može upamtiti redoslijed 1528 slučajno odabranih brojki. Kim Peek (znameniti Kišni čovjek) zapamti cijeli telefonski imenik uz potrošenih 10 sekundi po stranici, a novinar S. nema potrebe za bilješkama. On je hodajući diktafon. Upamti sve što čuje. Ali doslovno sve. A to sve što percipira ne može obraditi drugačije nego kao sirovi podatak. Što znači da pamti mehanički, bez ikakvog konteksta. Isti je slučaj i s Kim Peekom. Njihove sposobnosti dogodile su se uslijed ozbiljnog oštećenja mozga. No spomenuti Ben Pridmore svoju je sposobnost zapravo uvježbao. On je mentalni atlet. Svjetski prvak u pamćenju. I upamćeni su mu podaci podjednako sirovi kao i Kimovi.

Ovo su samo neki od pojedinaca s kojima se Joshua Foer susreo za potrebe pisanja svog prvijenca Mjesečev hod s Einsteinom. Određeni dijelovi čitateljima National Geographica možda se učine poznatima jer ih je Joshua izvorno i napisao za taj časopis.  Riječ je dakle o mladom novinaru s velikim interesom za znanost. Mjesečev hod je tako priča o sportskom pamćenju (koje obično kulminira svakim sljedećim Svjetskim prvenstvom u pamćenju) te o eksperimetnu u kojemu glavni protagonist Joshua Foer namjerava dokazati kako svatko može razviti pamćenje poput gore navedenog Bena Pridmorea. Ako ikome uopće nešto znači znati pedeset tisuća znamenki broja pi... A na temelju ovakve „fabule“ koja prati Foerovu jednogodišnju pripremu za Svjetsko prvenstvo, on gradi znanstveno djelo o fenomenu pamćenja uslijed čega donosi iznimne zaključke kako i priliči jednom mladom znanstvenom novinaru.

Joshua tako otkriva kako se genij krije u svima nama, što nikako ne dovodi u vezu s razvijanjem sportskog pamćenja. No ovo nije knjiga o samopomoći, poput stotine mnemotehničkih naslova Tonya Buzana (koji se u Mjesečevom hodu pojavljuje u više navrata). Pa ipak, negdje u Foerovim zaključcima krije se temelj zdravog učenja. Jer istina je da se genij krije u svima nama. Samo što jedan dio mozga mora biti trajno oštećen kako bi se drugi, onaj 'genijalni', aktivirao. A uvježbana sposobnost tonybuzanovskog pamćenja dviju knjižnica sirovih podataka ne mora nužno podrazumijevati produktivnu sposobnost.

A kako je amater Joshua prošao na Svjetskom prvenstvu? E pa, u knjizi je odgovor... 

Preporučujemo studentima. Znanstveno novinarstvo je incool