Njemački književnik Oliver Poetzsch izravni je potomak obitelji Kuisl. Nekad davno, zanimanje krvnika prenosilo se s oca na sina, pa su tako Kuislovi bili krvnici. Oliveru je to otkrila baka, a potom je na tavanu pokojnog ujaka našao dokumentaciju o toj strani obiteljske povijesti. I rodila se ideja za romane smještene u 17. stoljeće.
Krvnikova kći prvi je roman u nizu o Jakobu Kuislu, krvniku iz Schongaua, maloga bavarskoga grada. To je vrijeme praznovjerja, neznanja i straha od svega što se ne može objasniti. A priprost narod u to vrijeme malo je toga znao pa je straha bilo mnogo. Kad Schongau odjednom zahvate ubojstva siročadi, skladište uz rijeku izgori, a gradilište lazareta netko uništi, lokalna primalja Martha Stechlin prokazana je kao vještica, uhićena i bačena u tamnicu. Jakobu je naloženo da je muči dok ne prizna, što mu posebno teško pada jer ona je na svijet donijela ne samo njegovu nego i nebrojenu drugu gradsku djecu.
Krvnikova kći odlično je napisana, napeta povijesna priča koja lagano koketira s nadrealnim, što se savršeno uklapa u mračnu atmosferu i turobnu realnost života toga doba. Rečenice poput „…imao je 25 godina, a još uvijek je imao sve zube…“ jasno govore o kvaliteti života u to vrijeme. Dovoljno je bilo da zavidna susjeda kaže da vas je vidjela da letite na metli ili da u kući imate zdjelu s nekim čudnim prahom i već ste sutradan u tamnici, a preksutra na lomači. Biti glas razuma u to vrijeme bilo je posebno opasno.
Krvnikova kći rijetko je dobro napisan roman. Nema nepotrebnih beskrajnih opisivanja i okolišanja, a opet dobijemo savršenu sliku Schongaua, likova i svega što se događa. Napetost se osjeća u cijelom romanu, a likovi su zanimljivi i dobro razrađeni.
Pripremio: Ante Kolanović, 28. listopada 2024.
