02.10.2025. Četvrtak

 

                                    „Mama, zašto tata odlazi?“

                                    „Tata, zašto ne voliš mamu?“

                                    „Jesam li ja kriv/a za razvod?“

 

Ako ste roditelj i „plovite“ nemirnim vodama razvoda, ta pitanja mogu biti poprilično bolna.  Razvod braka jedan je od najstresnijih događaja za cijelu obitelj, a djeca su, bez obzira na dob, najranjivija skupina. Za roditelje razvod predstavlja velik osobni, emocionalni, socijalni i financijski gubitak. Djeca razvodom svojih roditelja gube osjećaj sigurnosti i zajedništva te proživljavaju mješavinu različitih osjećaja kao što su ljutnja, tuga, povrijeđenost, usamljenost, pa i osjećaj krivnje za zbivanja u svojoj okolini. Često maštaju o pomirenju roditelja i „vraćanju na staro“. Prihvaćanje promjena zahtijeva vrijeme i podršku okoline, a ponašanje roditelja igra ključnu ulogu u prilagodbi djeteta.

Mnogi roditelji nisu sigurni kako s djecom razgovarati o razvodu, kako ih s jedne strane zaštititi, a istovremeno im pružiti informacije primjerene njihovoj dobi. Kako biste vi odgovorili na pitanja postavljena na početku teksta? 

Ne postoji idealan način za objašnjenje razvoda. Pripremite se na to da razgovor o razvodu neće biti lagan jer kod djece može izazvati cijeli niz neugodnih emocija. Važno je slušati dijete, pružiti mu utjehu te osigurati vraćanje djetetova povjerenja. U nastavku su neke od korisnih smjernica kako pristupiti temi razvoda. 

Unaprijed se pripremite za razgovor o razvodu 

Roditeljima je često teško razgovarati s djecom o razvodu, pa to odgađaju. Prije samog razgovora važno je da se roditelji pripreme i usuglase oko osnovnih informacija koje će prenijeti djeci. Najprije odgovorite sebi na ključna pitanja i razjasnite (koliko je to moguće) pitanja svoje i djetetove budućnosti nakon razvoda. Planiran razgovor i pripremljeni odgovori na moguća dječja pitanja (npr. preseljenje, kontakti s roditeljima) smanjuju stres koje te promjene kod djece uzrokuju. Iako neke informacije možda nećete odmah znati, čim budu dogovorene, važno ih je jasno reći djetetu. Razgovarajte često o toj temi i drugim djetetu aktualnim temama; važno je stvoriti osjećaj otvorenosti i spremnosti na razgovor o svemu što ga zanima kada god to dijete poželi. Potaknite ga da postavlja pitanja, pripremite se na to da je ovo tema na koju ćete se učestalo vraćati u razgovoru s djetetom tijekom njegova odrastanja. Ponavljanje razgovora olakšava djetetu razumijevanje i prihvaćanje. 

Tko i kada treba djetetu reći za razvod?

Razgovor o razvodu treba s djecom započeti na vrijeme, kad je odluka konačna, a prije nego se jedan roditelj odseli. Pravovremeni razgovor smanjuje strah od napuštanja i pomaže djetetu lakše se nositi s promjenama. Preporučuje se da razdoblje između prvog razgovora i samog razvoda bude duže što je dijete starije. Mlađu djecu treba pripremiti jedan ili dva tjedna prije nego se jedan od roditelja odseli, djecu od pet do osam godina jedan ili dva mjeseca prije, a starijoj djeci razvod treba najaviti i prije. Ako je moguće, razgovarajte s djetetom smireno i  zajedno s bivšim partnerom. To šalje djeci poruku da, iako se odnos između partnera mijenja, ne prestajete biti njihovi roditelji. U obiteljima s više djece preporučuje se da roditelji razgovaraju sa svima istovremeno, tj. da svi budu zajedno kad prvi put čuju novosti. 

Kako reći djetetu da se razvodite? 

Djeci je potrebno jasno prenijeti poruku da se roditelji više ne slažu, da neće biti muž i žena te da su odlučili živjeti odvojeno jer je to najbolje rješenje. Razvod treba predstaviti kao konačnu odluku odraslih koju djeca ne mogu promijeniti. Djeca ne trebaju znati detalje vašega partnerskog odnosa ili stresnih situacija koje su dovele do razvoda. Prilagodite rječnik dobi djeteta i pružite odgovore na pitanja bez previše detalja, naglašavajući da mama i tata traže nabolje rješenje za sve. Suvišne informacije mogu ih zbuniti i povrijediti, osobito ako se okrivljuje drugi roditelj. Pokažite djetetu koliko ga volite i koliko vam je stalo do njega i njegovih osjećaja. 

Naglasite djetetu da ono nije krivo za razvod 

Mlađa djeca vrlo često misle da su kriva za razvod, odnosno da su se roditelji rastali zbog njihova „lošeg ponašanja“ ili nečega što su oni učinili (npr. „mama i tata se razvode jer sam radio gluposti u vrtiću“ ili „jer sam bio/la zločest/a“). Naime, djeca predškolske dobi usmjerena su na sebe i smatraju se središtem života roditelja. Važno im je jasno reći i ponavljati da nisu krivi za razvod svojih roditelja te da problemi između roditelja nisu njihova odgovornost. Također, naglasite da ćete ih uvijek jednako voljeti iako više nećete živjeti zajedno. 

Dijete treba biti zaštićeno od sukoba odraslih 

Vođeni snažnim emocijama koje se javljaju prilikom razvoda, roditelji često ulaze u sukob s partnerom u prisutnosti djeteta. Djeca ne bi smjela biti svjedoci svađa i vikanja između roditelja niti bi ih trebalo uključivati u partnerske konflikte ili od njih tražiti biranje strane. Također, važno je izbjegavati omalovažavanje bilo kojeg roditelja pred djetetom. 

Razgovarajte s djetetom o budućim promjenama

Djeca su osjetljiva na suptilne promjene koje se događaju oko njih, na napetosti i sukobe kod kuće puno više nego što mi ponekad mislimo. Posebno ih uznemiruju situacije ili promjene koje ne razumiju te se lakše prilagođavaju promjenama kada znaju što se događa i uz podršku ljudi koji ih vole. Nakon što ste im pružili informacije o razvodu, važno je objasniti što će se promijeniti u obitelji i njihovu životu – tko će s kim živjeti, kada i koliko će viđati drugog roditelja, tko će ih voditi u školu itd. Naglasite što se neće promijeniti, poput roditeljske ljubavi, škole, prijatelja i hobija, kako bi djetetu pružili osjećaj sigurnosti.

Zajedno čitajte slikovnice i knjige za djecu 

Dobro odabrane knjige i slikovnice, prilagođene djetetovoj dobi, mogu roditeljima biti dragocjen saveznik u razgovoru o teškim temama poput razvoda. Djeca predškolske i mlađe školske dobi često dobro reagiraju na slikovnice jer im jednostavan jezik i ilustracije u njima pomažu lakše prepoznati i razumjeti osjećaje poput ljutnje, tuge ili straha, koji se u tom razdoblju prirodno javljaju. Čitanjem slikovnica djeca postupno grade svoj „emocionalni rječnik”, tj. uče imenovati osjećaje, razumjeti ih i pronalaziti načine kako se s njima nositi. Takve priče pomažu im razumjeti promjene u obitelji, prepoznati se u likovima te osvijestiti svoje emocije i shvatiti da su svi osjećaji, pa čak i oni neugodni, normalan dio života. 

Primjerice, slikovnica Kako su roditelji zaboravili biti prijatelji jasno poručuje djetetu da nije odgovorno za razvod roditelja niti su njegovi postupci uzrokovali obiteljske teškoće.  Slično tomu, Petra i roditeljska svađa na blizak način prikazuje dječji doživljaj roditeljskih sukoba te osjećaj straha, krivnje i nesigurnosti, uz jasnu poruku da nesuglasice i razvod nisu njihova krivnja. Takve slikovnice, osim što djecu oslobađaju osjećaja odgovornosti, šalju im važnu poruku da ih roditelji vole i kada više ne žive zajedno. Budući da djeca ponekad ne znaju prepoznati što im se događa niti mogu imenovati svoje osjećaje, razgovor o likovima iz slikovnice i njihovim emocijama može biti dobar i nenametljiv način za otvaranje prostora razgovoru o onome što i samo dijete proživljava. Slikovnice poput Brigaš i trebaš ili Gitina briga ohrabruju djecu na dijeljenje svojih misli i osjećaja pokazujući im da je u redu otvoreno govoriti o onome što ih muči. Slikovnica Kada su ti roditelji razvedeni pomaže djeci razumjeti promjene koje nastaju tijekom razvoda, poput života na dvjema adresama i osjećaja koje to može izazvati. Priča obrađuje iskustva u kojima dijete dio vremena provodi s jednim, a dio s drugim roditeljem te pokazuje kako se s tim promjenama može nositi i koje osjećaje takva situacija može izazvati. Uz pomoć likova iz priče djeca lakše pronalaze svoje mjesto u novim okolnostima i osjećaju da nisu sama u onome što proživljavaju. 

Održavanje rutine i jasnih granica 

Rutine i jasne granice djeci pružaju osjećaj sigurnosti, posebno u razdobljima „emocionalne oluje“. Dosljedan dnevni raspored (vrtić, škola, izvannastavne aktivnosti, druženje s prijateljima i sl.) potiče osjećaj sigurnosti i povjerenja. Također, djeci u razdoblju punom promjena trebaju jasne granice ponašanja (ne pretjerano ugađanje ili popuštanje) jer djeca uz pomoć granica osjećaju da su zaštićena. Najviše im možete pomoći dodatnim vremenom, dostupnošću, ljubavlju i prihvaćanjem. 

Za kraj…

I ono što je najvažnije, u tome stresnom razdoblju života ne zaboravite se brinuti o sebi.    Samo ako se pobrinete za svoje emocionalno i fizičko zdravlje, moći ćete pružiti najbolju moguću podršku svojoj djeci. Potražite pomoć bliskih ljudi i stručnjaka te se uključite u aktivnosti koje vas ispunjavaju ili opuštaju. Razgovor sa stručnjakom može vas osnažiti i pomoći vam da prevladate početnu krizu te da se pripremite za suočavanje sa svim izazovima koje razvod donosi. 

Pripremila: Marta Miletić, dipl. psiholog – prof.

Izvor:

 

Preporuke slikovnica: 

 

 

Tagovi: 
Dječji odjel
Dječji odjel