05.09.2024. Četvrtak

Polazak u vrtić velik je korak za dijete i za čitavu obitelj. Iščekivanje tog događaja nosi sa sobom radost i uzbuđenje, ali često i zabrinutost i strahove. Roditelje u tom razdoblju zaokupljaju različita pitanja, primjerice: „Što mogu očekivati od polaska djeteta u vrtić? Kako mogu pomoći djetetu da prilagodba što lakše prođe? Koliko traje proces prilagodbe?“ i slično. Roditelji vlastitom pripremom i informiranjem mogu uvelike olakšati djetetu i sebi period prilagodbe na vrtić.

 

Što za dijete predstavlja polazak u vrtić? 

  • novu situaciju odvajanja od roditelja 

  • privikavanje i prihvaćanje da se o njemu sad brinu nove osobe (odgojitelji/odgojiteljice)   

  • prilagodbu na novi prostor i drugu djecu s kojima će morati dijeliti igračke i pažnju odraslih   

  • navikavanje na ritam dana u vrtiću  i pravila grupe (promjena svakodnevne rutine)

  • prilagođavanje novim okolnostima koje donose različite osjećaje poput straha, tuge, ljutnje…

Prilagodba djeteta na vrtić individualni je proces. Sama duljina prilagodbe ovisi o djetetovoj dobi, temperamentu i prethodnim iskustvima odvajanja od roditelja, trenutačnim događajima u djetetovu životu, ali i roditeljskim reakcijama na odvajanje.

 

Koja su djetetova ponašanja uobičajena tijekom perioda prilagodbe? 

U periodu prilagodbe može doći do određenih promjena, iako to nije pravilo, i u djetetovu ponašanju i u svakodnevnom funkcioniranju. One se mogu javiti u prvim danima djetetova boravka u vrtiću, ali kod pojedine djece mogu se javiti i s odgodom, nakon što se već činilo da je dijete dobro prihvatilo vrtićko okruženje. 

Djetetove reakcije na prilagodbu mogu biti: 

  • emocionalne (strah, tuga, razdražljivost, ljutnja…) 

  • tjelesne (promjene u spavanju ili hranjenju, bolovi u trbuhu, glavobolje) 

  • ponašajne (plačljivost, „zalijepljenost“ za roditelja, odbijanje hrane, povlačenje, neposluh, odbijanje aktivnosti, otpor...).

Tijekom prilagodbe na vrtić može se uočiti regresija u ponašanju, odnosno vraćanje na prijašnje oblike ponašanja koje je dijete već nadišlo, primjerice mokrenje u hlače, sisanje palca i slično. Te promjene u ponašanju često su uobičajeni dio procesa prilagodbe na vrtić i prolaznog su karaktera, nestanu čim dijete stekne osjećaj sigurnosti u novoj sredini, tj. adaptira se. Unatoč izazovima prilagodbe roditelji također mogu očekivati da dijete pokazuje interes za aktivnosti i drugu djecu u vrtiću, kao i uključivanje u interakciju s njima. 

Kako djetetu olakšati prilagodbu na vrtić? 

Ne postoji „čudotvorni lijek“ protiv tuge i straha koji mnoga djeca osjećaju pri polasku u vrtić. Odvajanje od osoba koje dijete voli jest bolno, ali je neizostavan dio normalnog procesa odrastanja svakog djeteta. Ipak postoje određeni mehanizmi kojima roditelji mogu pomoći djetetu i sebi u olakšavanju razdoblja prilagodbe. 

Prije polaska u vrtić treba:

  • poticati samostalnost kod djeteta u skladu s dobi (poticanje samostalnosti hranjenja i pijenja, oblačenja/svlačenja, samostalno igranje i slično)

  • poticati prepoznavanje vlastitih stvari (jakne, cipela, torbe i slično) 

  • odvikavati od dude, bočice, pelena i slično; planirati neko vrijeme prije ili nakon procesa prilagodbe

  • privikavati dijete na kratkotrajno odvajanje od roditelja (što više iskustva dijete ima u procesu kratkotrajnog odvajanja od roditelja, to prije stječe povjerenje da je to kratkoročno i da će se oni vratiti)

  • stvarati prilike za druženje s vršnjacima i razvijanje socijalnih vještina (odvođenjem djeteta u park, na igralište, u igraonicu, kod obiteljskih prijatelja i slično) 

  • upoznati dijete s vrtićem prije nego krene u njega (npr. prošetati do vrtića, poigrati se u obližnjem parkiću, pričati s djetetom što će sve raditi u vrtiću i slično).

Nezaobilaznu ulogu u pripremi može imati i čitanje slikovnica o polasku u vrtić. Na policama Dječjeg odjela naše Knjižnice nalazi se velik broj naslova koji obrađuju upravo tu tematiku. Slikovnice o polasku u vrtić, osim što mogu pomoći u povezivanju s djetetom i njegovu smirivanju, također omogućuju da se djetetu vrtić i zbivanja u njemu prikažu na nov i zabavan način. Dijete se, primjerice, u slikovnicama Prvi dan u vrtiću, U vrtiću je baš super!, Hura, idem u vrtić! može upoznati s novom dnevnom strukturom i aktivnostima u vrtiću koje se prikazuju na zanimljiv i djetetu prilagođen način. Problemske slikovnice autorica psihologinja T. Gjurković i T. Knežević Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji, Medvjedića je strah ostati u vrtiću u središte stavljaju emocije tuge i straha koje se često javljaju prilikom odvajanja od roditelja, kao i prilikom odlaska u vrtić. Te problemske slikovnice, uz koristan dodatak za roditelje koji će im omogućiti bolje razumijevanje djetetova ponašanja, nude i konkretne smjernice kako na prihvatljiv način izraziti emocije. Pričajte s djetetom o likovima u slikovnici i kako se oni osjećaju te tako otvorite prostor za razgovor s djetetom o tome kako se ono osjeća. 

Prilikom polaska u vrtić 

U prvim danima polaska u vrtić roditelj prije svega treba biti podrška djetetu, dovoditi ga u vrtić i odvoditi ga iz njega. Važno je da se roditelj drži dogovorenog vremena dolaska po dijete (na početku je to kraće), a pritom u dogovoru s odgojiteljima postupno povećava vrijeme djetetova ostanka u vrtiću. Također, u prvih nekoliko dana prilagodbe roditelj može provesti neko vrijeme (koje dogovori s odgojiteljima) s djetetom u grupi. Na putu do vrtića treba razgovarati s djetetom o tome što ga očekuje taj dan jer predvidljivost dana djetetu pruža osjećaj sigurnosti i povjerenja u roditelje i ljude koji se o njemu brinu u vrtiću. Rastanak od djeteta u vrtiću trebao bi biti najavljen, kratak i opušten, a  pritom se ne treba zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz vrata u djetetovu skupinu i slično). Za roditelje ta situacija odvajanja od djeteta često bude teška, pa je nekad lakše otići „skrivećki“ kad se dijete zaigra i kad ne vidi da je roditelj otišao. Dijete, zbog razine misaonog razvoja, može vjerovati da ga je roditelj napustio te stalno provjeravati je li negdje u blizini, čime se teško može usmjeriti na aktivnosti u skupini. Takvim ponašanjem samo se kod djeteta pojačavaju strah, frustracija i gubitak povjerenja u roditelje. Stoga je bolje djetetu kratko reći, primjerice: „Ja sad idem, ti ostaješ s tetom… koja će se brinuti za tebe dok se ja ne vratim, npr. poslije užine, ručka, spavanja i slično“. Ako primijetite da je dijete tužno i zabrinuto, pokažite razumijevanje za njegove osjećaje, prihvatite ih i nemojte ih umanjivati, ignorirati ili zbog njih posramljivati dijete.

 

Na kraju, kako si roditelj može pomoći? 

Uspješnost i trajanje prilagodbe uvelike ovise o stavu roditelja prema vrtiću i njihovim reakcijama pri odvajanju. Kao što je djetetu polazak u vrtić nova stepenica na njegovu razvojnom putu, tako je to i roditeljima u roditeljstvu. Djeca jako dobro prepoznaju emocije i neverbalne znakove svojih roditelja, koji im pomažu u tumačenju nepoznatih i novih situacija. U takvim situacijama, kad ne znaju na koji bi se način trebala ponašati, djeca oponašaju svoje roditelje. Roditelji trebaju osvijestiti svoj osjećaj nesigurnosti zbog odvajanja od djeteta, kao i sve druge neugodne emocije koje se možda javljaju u toj situaciji. Važno je naglasiti da je zdravo da roditelji uzmu vrijeme za sebe i da samo razdvajanje treba izgledati kao činjenica jer je to normalan dio života. Također, vaše povjerenje u odgojitelje/ice važna je poruka za dijete kako bi se uz njih osjećalo ugodno.

Zapamtite, važno je biti uporan i sa strpljenjem prema djetetu i sebi ustrajati na redovitim odlascima u vrtić, koji su ključ uspjeha prilagodbe!

 

Pripremila: Marta Miletić, dipl. psiholog – prof.

 

Izvor: 

Preporuke slikovnica: 

Tagovi: 
Dječji odjel
Dječji odjel