Slikovnica “Heklica i Pletko spašavaju Ledenka” kroz priču o spašavanju snjegovića Ledenka nude i sasvim praktičnu vještinu. Kako najmlađi mogu i bez igala isplesti zimski šalić i tako naučiti što sve mogu malene ručice osim da se igraju kompjutorom i pritiskaju tipke na daljinskom upravljaču. Priča se događa jedne hladne zime u gradu, kad gradska djeca odluče izraditi snjegovića, a cijelo zbivanje predvode brat i sestra Pletko i Heklica. Gradeći snjegovića oni grade i nova prijateljstva, međusobno se upoznaje cijelo susjedstvo. Snjegović je u parku, stoji pokraj klupe, no pojavljuje se bojazan da mu je hladno, te mu djeca, uz pomoć, u pletenju vještih Heklice i Pletka, odluče isplesti šal, povezujući dijelove šala u jednu cjelinu. Priča govori i o pretjeranoj potrebi roditelja da štite djecu, umjesto da ih pripremaju za život, u kojem nije sve kao u priči, pa zbog pretjerane brige ponekad i guše djecu „toplinom“ koja ih neadekvatno priprema za život. Na taj način i snjegović se zbog pretjerane topline šala topi i brže no što treba, no on ostaje trajna veza i sjećanje na dane koji se ne zaboravljaju, na dane kvalitetnog druženja na koje smo pomalo i zaboravili. Uz toplu priču koja se događa u hladne dane, autorica nudi i preskakanje rodne razlike i u tom dijelu ljudskog djelovanja. Ručni radovi, pletenje, povratak nekim starim vještinama kao da su u posljednje vrijeme spas od ovog svekoliko beznadnog žurećeg, besperspektivnog vlaka života. Zanimljivo je da mnogo muškaraca plete, a među njima se nalaze čak i svjetski poznate zvijezde filmskog platna, estrade, biznisa. Slikovnica je, uz brojne fotografije procesa rada Heklice i Pletka (iz kojih je lako naučiti začetke te vještine koju, nažalost, nema više tko prenijeti na mladost) bogato ilustrirana i privlačna onima kojima je i namijenjena.
Tekst preuzet sa stranice izdavača Semafora