Podjela Njemačke na Istočnu i Zapadnu podijelila je i pisce. Oni su svoje ujedinjenje dočekali tek osam godina poslije ujedinjenja Njemačke, njihovo usuglašavanje trajalo je duže od odluka političara. Danas među njemačkim piscima ne postoje teritorijalne podjele, postoje samo slične teme koje su mnogima u fokusu. Razdoblje hladnog rata te život u Istočnoj Njemačkoj nepresušan su izvor mnogim suvremenim njemačkim književnicima, a jedan je od takvih autora i Bernhard Schlink, dobro poznat čitateljskoj publici po romanu Žena kojoj sam čitao. Novim romanom Unuka, u prijevodu Helen Sinković, ponovno potvrđuje koliko je njegova književnost sugestivna i slojevita. Dobar je poznavatelj suvremene njemačke povijesti, pa i u ovoj dramatsko-ljubavnoj priči progovara o različitim generacijskim tumačenjima prošlosti. Liberalnom razmišljanju suprotstavlja ultradesničarske opsesije te potvrđuje kako padom Berlinskog zida nije nestao rascjep između ideja neonacista i načina na koji žive njihove zajednice koje se zalažu za požrtvovnost i solidarnost, a u opreci su s njihovom mržnjom prema strancima. Žrtva desničarskog odgoja unuka je glavnog lika romana, Kaspera. On je ugledni knjižar, poznavatelj glazbe i književnosti, čiji se život potpuno mijenja otkrićima nakon ženine smrti. Njegova ljubav iz studentskih dana, istočnonjemačka studentica Brigit, tajila je postojanje kćeri koju je napustila nakon poroda. Spoznaja da nije s njim podijelila taj dio svoje prošlosti prvo ga je silno ražalostila, a zatim odvela u potragu za nepoznatim članovima obitelji u Istočnoj Njemačkoj. Ni u jednom trenutku radnja romana nije podlegla stereotipu, pa je tako i sâm kraj neočekivan i potvrđuje visoku ljestvicu koju čitatelji podižu ovom autoru.
Priredila: Antonijela Nekić, 16. rujna 2024.
