Viktor Žmegač - Četiri europska grada

Kako hrvatska kritika posve točno kaže, svaki Žmegačev izdavački projekt „kulturni je događaj od prvorazredne važnosti za hrvatsku kulturu“ (B. Pofuk), što potvrđuju i njegova Četiri europska grada. Daleko od nabrajanja puke faktografije, Četiri europska grada predstavljaju široke kulturološke obzore, četiri studije iz kulturnih povijesti gradova koji su odredili i oblikovali europsku i hrvatsku povijest i kulturu (Pariz i Berlin, Beč i Prag). Sâm Žmegač u predgovoru kaže da je odabir gradova istovremeno subjektivan i objektivan, mogli su to biti i Rim, London ili Sankt Petersburg, no u njihovu se prikazu ne može nazrijeti ni trunka sentimentalnih sjećanja ili osobnih dojmova. Slijedeći vlastite intelektualne kanone Žmegač iz rečenice u rečenicu oblikuje gust, a ipak prohodan i pitak, neizmjerno bogat i inteligentan tekst u čiju se erudiciju treba unositi odmjereno i polagano. Premda se površnom čitatelju može učiniti da o tim četirima gradovima „svi sve znamo“ (jer smo u konačnici bar nekog od njih posjetili!), Četiri europska grada u Žmegačevoj vizuri na nenadmašan način govore o ispreplitanju povijesno-društvenih datosti i njihovih posljedica za kulturu. Govore na nenadmašan način jer je Viktor Žmegač jedan od možda posljednjih europskih polihistora iz čije bi erudicije morale i trebale učiti generacije novih, mladih intelektualaca, stasalih i obrazovanih izvan okvira Žmegaču dragoga Humboldtova obrazovnog sustava.

U Četiri europska grada Žmegač voli isticati osobite pojave, primjerice Arcimboldovo slikarstvo u Pragu, ulogu kavana u kulturnom životu Beča ili pak Hašekova kultnog vojaka Švejka. Svakom pojedinačnom čitatelju može zapeti za oko neki drugi detalj, u tome i opstoji slojevitost Žmegačeva teksta. Ipak, za Žmegača je svakako tipološka autorska linija ta da pri ukotvljavanju političkih i društvenih povijesti gradova s njihovom poviješću umjetnosti, književnosti, filozofije i glazbe uvijek ističe iznimnu ulogu koju su Židovi stoljećima imali u svakom od tih gradova, osobito u području oblikovanja europske kulture, a koja biva nepovratno osiromašena užasom holokausta. Premda bi neki drugi povjesničar kulture u prikazima tih četiriju gradova zacijelo odabrao i drukčije kulturološke pojave/trenutke, Žmegač ostaje vjeran svojim ideološkim postulatima koji se mogu iščitavati i u njegovim prethodnim knjigama.

Hrvatskom, a i europskom, intelektualcu Žmegačeve su knjige nezaobilazno štivo kojem se može uvijek iznova vraćati – svakim novim čitanjem otkrivaju se novi smisleni slojevi koji se možda nisu primijetili u prethodnom čitanju. Iz njegovih ćemo knjiga naučiti mnogo toga, ali će nas k tomu opčiniti i estetska ljepota njegovih dugih rečenica koje se doimaju kao svojevrsne književne melodie lunghe. Žmegačevo podsjećanje na odbljeske ljepote europske kulture pruža određenu nadu da Europa može nadići svoj materijalistički konzumerizam i unatoč svojoj geopolitičkoj konfuznosti gledati prema budućnosti.

 

Priredila: Helena Novak Penga (09. listopada 2018.)