Čitali smo knjigu Veseli sprovod suvremene ruske prozaistice Ljudmile Ulickaje. Pročitali smo kako ona piše na tragu klasičnog ruskog psihološkog realizma, ali iz ženske perspektive, a navodno je i osobita po tome što su joj i sporedni likovi potpuno zaokruženi karakteri. Ovaj kratak roman priča je o imigrantskom iskustvu, ljubavi i umjetnosti, a kroz galeriju živopisnih likova provlače se refleksije o životu i smrti.
New York, sparni kolovoz 1991. Oko samrtne postelje teško bolesnog, ali još uvijek vrlo živahnog slikara Alika okupljaju se, uz ženu, ljubavnicu i bivšu djevojku (nekoć cirkusantkinju, danas pravnicu) s autističnom kćeri, njegovi prijatelji, ruski imigranti. Dok traju posljednje pripreme, prisjećaju se dogodovština s Alikom i života u Rusiji, obnavljaju stara suparništva i zakopavaju ratne sjekire, ispijaju čaj i(li) votku, dovode svećenika ali i rabina, a na CNN-u se vrte prizori neuspjelog vojnog udara u Moskvi, posljednjeg trzaja komunističkog režima od kojega su svi oni pobjegli...
Ako Vas još uvijek nismo zainteresirali pročitajte prvo poglavlje online: