Roman Ispovijedi pripada japanskom žanru iyamisua, kombinaciji krimića, trilera i psihološkog romana. O njegovu sadržaju u najkraćim je crtama dovoljno reći: Nakon tragične smrti svoje djevojčice jedna učiteljica odluči dati otkaz u školi. Stane pred svoj razred posljednji put kako bi učenicima objasnila razloge odlaska i započne svoju pripovijest… Međutim, čitajući njezinu priču, polako nam se otkrivaju strašne okolnosti spomenutog događaja, a otvaraju se važna pitanja osvete i kazne, uzimanja pravde u svoje ruke, takozvane sive zone moralnog zakona, nasilja u školama, psihologije mase i pritiska u društvu, nepovratnih posljedica naših odluka, kao i vrtloga događaja koji se pokreću jednim početnim činom. Propitkuju se odnosi između učitelja i učenika, roditelja i djece, odnosi među prijateljima. Roman je napisan u svega nekoliko dužih poglavlja, a svako je ispričano iz perspektive jednog od likova. Kao pripovijest, kao pismo, kao dnevnik… Dijalog je stavljen u drugi plan, pa često svjedočimo samo jednoj strani razgovora zaključujući što je sugovornik rekao. Tim postupkom autorica u fokus svakog poglavlja stavlja njegova pripovjedača zamagljujući važnost ostalih likova i njihove priče, a onda oni u drugim poglavljima dobivaju svoj glas i šire sveukupnu sliku. Svaki dio pripovijesti ima neki svoj obrat dok se priča slaže poput mozaika, sa svim uzrocima i posljedicama te motivima koji su nagnali pojedince na donesene odluke. Roman se čita u dahu i ne začuđuje da je osvojio nagradu japanske udruge knjižara, a po njemu je još 2010. snimljen i film.
