Edith Wharton rođena je u izuzetno bogatoj američkoj obitelji pa su joj uobičajene teme o kojima je pisala bile one o njoj bliskome privilegiranom njujorškom društvu Amerike. Zato je bilo vrlo neobično kad se 1911. pojavio kratki roman Ethan Frome koji je prikazivao siromašne likove seljaka i radnika maloga ruralnog mjesta. Roman je smješten u vrlo atmosferičnu snježnu pozadinu Nove Engleske, u kojoj se pomalo rasvjetljava život siromašnog seljaka, naslovnog junaka. Zaglavljen je u braku sa starijom, dominantnom i boležljivom ženom Zeenom i ne vidi izlaz iz svoga nesretnog života. Ali kad Zeenina mlada i živahna rođakinja Mattie uđe u njihovu kuću kao kućna pomoćnica, iznenada se nađe u ljubavnom trokutu. Ethan postaje opsjednut njome i mogućnostima za sreću koje ona predstavlja. No, zabranjena romansa osuđena je na propast i spisateljica tu trojku polako vodi prema njihovim tragičnim sudbinama u jednoj od najčitanijih pripovijedaka američke književnosti. Ideju za ovaj roman autorica je dobila kad je čula priču o nesreći na sanjkama, u kojoj je jedna žena poginula, a dvije su bile teško ozlijeđene, te ju je odlučila iskoristiti kao osnovu za ovaj pomalo i autobiografski roman jer je i Edith Warthon živjela u nesretnom braku s nevjernim mužem. Godine 1920. Edith Wharton postala je prva žena koja je dobila Pulitzerovu nagradu za književnost za roman Doba nevinosti.
Priredila: Vesna Karuza, 2. prosinca 2024.
