O Ernstu Haffneru malo se toga zna, osim da je 1925. – 1933. živio u Istočnom Berlinu, radio kao novinar i kretao se među siromašnom radničkom klasom. Godine 1932. objavljeno je njegovo jedino poznato djelo, Krvna braća, roman o dječjim bandama Berlina u osvit nacizma. Već godinu poslije nacisti su knjigu zabranili, završila je na lomači, a Haffneru se gubi svaki trag.
Posljednja je zabilježena informacija da je krajem 1930-ih pozvan na saslušanje u Državnu spisateljsku komoru. U suvremenom izdanju romana 2013. izdavač je objavio poziv čitateljima da se jave ako posjeduju ikakvu informaciju o autoru. Nije se javio nitko.
Radnja romana smještena je u berlinske radničke četvrti i podzemlje tridesetih godina prošlog stoljeća. Priča je to o uličnoj bandi koju čine tinejdžeri bjegunci iz sirotišta i maloljetni delinkventi. Neki su bili siročad čije je obitelji razorio Prvi svjetski rat, drugi su bili žrtve loših ekonomskih uvjeta koji su osiromašili njihove roditelje, treći su bježali iz brojnih odgojno-popravnih ustanova koje su tada prvenstveno bile mjesto fizičkoga i psihičkog nasilja te socijalno teških uvjeta. Da bi preživjeli, radili su kao nadničari, kuriri, čistačice, dostavljači, nosači, bacači snijega. Većina ih se bavila sitnim kriminalom i prostitucijom. Roman počinje opisom višesatnih redova na burzi rada i daje živopisnu sliku ceremonija inicijacije u bandu, rituala ispijanja pića i veličanstvenog zadovoljstva ispijanja vruće juhe na prazan želudac nakon višednevne gladi. Krvnu braću nije bilo briga za rat – samo su željeli preživjeti. Knjiga je izazvala ogroman interes čitatelja jer je život običnih ljudi u godinama uspona nacizma bio u sjeni nadolazećeg rata. Ovo je autentičan književni dokument međuratne Njemačke.
Priredila: Vesna Karuza, 7. travnja 2025.
