Zvao sam ga Kravata roman je o japanskome društvenom fenomenu zvanom hikikomori. Radi se o ekstremnoj socijalnoj izolaciji japanske mladeži, uzrokovanoj stresom, pritiskom i strahom od neuspjeha. Dvadesetogodišnji Taguchi prvi se put nakon dvije godine usuđuje izići izvan svoga stana i na klupi u parku susreće Oharu, starijeg muškarca koji u odijelu i kravati umjesto na posao dolazi u park.
Nizozemska kuća obiteljska je saga o nesretnoj američkoj obitelji irskog podrijetla, koju tijekom pet desetljeća pripovijeda Danny Conroy. Njegov otac Cyril stvorio je carstvo nekretnina te 1946. godine za svoju obitelj kupio raskošno imanje zvano Nizozemska kuća. No time se pokreće niz tragičnih zbivanja koja obitelj Conroy odvode u propast. Cyrilovo dvoje djece, brat i sestra, završit će na ulici sami i bez ičega, ali sa životnom opsesijom da se jednog dana vrate u Nizozemsku kuću i tako isprave nanesenu im nepravdu.
Autobiografija Andrea Agassija mnogo je slojevitija nego što biografije obično jesu. Vjerojatno je i mnogo iskrenija od većine, s obzirom na sva priznanja koja je Andre u knjizi iznio.
Kao jedan od najboljih tenisača u povijesti, bio je favorit ili barem među favoritima na svim natjecanjima na kojima bi se pojavio. Stoga je prilično neuobičajeno pročitati da je namjerno prepustio meč suparniku ili da je konzumirao drogu. Ili da jednostavno mrzi tenis, od prvog dana kad je uzeo reket u ruke.
Drugom polovinom 1950-ih, tada tek mladi novinar, a tek poslije slavni nobelovac, Kolumbijac Gabriel Garcia Marquez imao je priliku putovati kroz nekoliko zemalja „istočnog bloka”. Svoje utiske s onu stranu željezne zavjese objavljivao je u južnoameričkim časopisima, a poslije (1978.) kao zasebnu knjigu.
Guylain Vignolles zaposlen je u tvornici za recikliranje starog papira, ali mrzi taj posao, stroj i uništavanje tiskanih knjiga. Stoga svaki dan na kraju smjene, prilikom čišćenja i podmazivanja stroja, krišom uzima stranice koje su slučajno izbjegle uništenje i odnosi ih kući. Putujući na posao sutradan, u ranojutarnjem terminu, Guylain zauzima svoje mjesto i naglas čita spašene stranice ostalim putnicima u vlaku, bez obzira na nepovezanost stranica iz romana, enciklopedije ili kuharice i bez obzira na to slušaju li ga putnici ili ne.
