Stefan Hertmans - Slikar i rat

Početna strana » Stefan Hertmans - Slikar i rat
Naslovnica

Posljednjih godina nastalo je nekoliko zapaženih djela u čijem je središtu mali život tzv. „nevažnog“, skromnog, časnog pojedinca, kojemu redovito izmiče ono najbolje u životu, koji gubi svoju životnu ljubav, a nagrade za učinjeno odlaze onom probitačnijem. Glavni lik, dakle, nije junak koji će mijenjati povijest, već patnički životni gubitnik. Romanima kao što su Williamsov Stoner, Seethalerov Čitav jedan život ili Gryttenov Sutra je ponedjeljak pridružuje se i izvrsno djelo Slikar i rat belgijskog autora S. Hertmansa, poznatog i po nedavno prevedenom djelu Obraćenica. Slično Foenkinosovoj Charlotti i spomenutoj Obraćenici, i u Slikaru i ratu autor je jedan od likova koji na osnovu pronađenih artefakata stvarnih povijesnih ličnosti (ovdje: djedovih memoara) kreće u putničku rekonstrukciju životnog puta, suprotstavljajući sadašnju geografsku lokaciju s fikcijskom pričom iz prošlosti („tako je to moglo biti“). Trodijelna struktura romana opisuje život autorova djeda, flamanskog slikara - kopiranta Urbaina Martiena, koji u luku spaja egzistenciju siromaha u industrijskoj Belgiji krajem 19. stoljeća, klaonicu Velikog rata i smireni, ali neispunjeni život u braku sa sestrom nikada prežaljene Urbainove zaručnice. U svim periodima Urbainova života amatersko slikarstvo prosijava kao katalizator patnje, a stamena katolička vjera uporište je koje Urbainu omogućava jakost u najtežim trenucima. Autor ne razumije nutarnju slojevitost svog naizgled jednostavnog i skromnog djeda, ali iz svake rečenice čitamo poštovanje prema sveukupnoj egzistenciji jednog vjernog i poštenog čovjeka s vojničkim kodeksom časti, na kakvog danas tek iznimno možemo naići.

Likovnost kao izražena karakteristika romana čini da ga možemo čitati i kao slikarski triptih. Prvi njegov dio, onaj s kraja 19. stoljeća, evocira smirene flamanske slike 16. i 17. stoljeća, čiju bukolikost potresaju tragedije Urbainova obiteljskog života koje najavljuju kasnije gubitke. Drugi dio predstavlja dokumentaristički prikaz ratnog užasa na belgijskoj fronti - bodljikave žice, besmislene zapovijedi, glad i blato, na kojoj sa svih strana frcaju raskomadane ruke i noge – poput literarnih uprizorenja Nevinsonovih radova. Treći dio koji vremenski obuhvaća preostali dio Urbainova života, nalikuje na Rembrandtove slike rezigniranih staraca, inače omiljenog Urbainova slikarskog uzora; svi raniji i kasniji emocionalni potresi sintetizirali su se u smrti njegove zaručnice, a oskudica tijekom Drugog svjetskog rata za Urbainovu generaciju naviklu na bodljikave žice, besmislene zapovijedi, glad, blato i ekstremno siromaštvo samo je jedna nevažna epizoda.

Ovaj slojeviti roman na granici romana, dnevničko-memoarskih zapisa i eseja mogao bi se razumjeti kao fikcija - kada se u njemu svakih dvadesetak stranica ne bi naišlo na reprodukcije slika te stvarnih obiteljskih i drugih fotografija. Prekrasan autorov stil pisanja upotpunjen je esejističkim izletima u umjetnost, arhitekturu, književnost i glazbu, tom dodanom vrijednošću djela koje na trenutke podsjeća na Nootebomove Skitnje do Santiaga, premda ne pretendirajući na putopisno štivo kao takvo.

Premda čitatelj neće moći jasno definirati zašto, Slikar i rat pripada onim očaravajućim djelima koja će ga opčiniti već nakon desetak stranica, tvoreći tekst koji je na dobrom putu da postane književni klasik.

Priredila: Helena Novak Penga (11. kolovoza 2020.)

 

Priredio/la: