U slučaju albumskoga dragulja imenom Aja definicija jazz-rocka izjednačila se s definicijama soft rocka i sofisticiranoga pop rocka. Mitska glazbena pustolovina prepuna je nadahnutih detalja i simfonijski kompleksnih slojeva kazujući dovoljno o fanatičnome pristupu kompoziciji, izvedbi i produkciji. Te davne, Elvisovom smrću zamračene i Lucasovim Star Warsima obasjane '77., Walter Becker i Donald Fagen naglasak su stavili na melodiju jednako se trudeći i oko svega ostalog.
Album koji je Springsteena učinio rock besmrtnikom elitnome domu pripada i zasluženo visoko mjesto zauzima na svim relevantnim listama najboljih albuma u povijesti popularne glazbe. Mitologiji je uvelike pomogla čuvena izjava Jona Landaua - glazbenog producenta i uvaženog kritičara Rolling Stonea - koji je u svibnju '74. nakon Springsteenovog koncerta u Massachusetts's Harvard Square Theatreu Springsteena proglasio “rock and roll budućnošću”.
Sumrak hipijevske ere i mračnu neizvjesnost prelaska iz 60-ih u 70-e nitko bolje uglazbio nije od neuništivih starih Stonesa; uglazbili su ga na domaćem prašnjavom terenu - na pouzdanom križanju rocka, bluesa, countryja i psihodelijskog popa. Sablasni odjeci tragičnoga Altamonta - čijeg su demonskog igrokaza upravo Stonesi središnje figure - razabiru se odmah na početku albuma, slijedom jednog od najboljih gitarskih uvoda u rock povijesti, koji izrasta u mitsku Gimme shelter. Gotovo savršeni albumski balans s uvodnom skladbom čini završna, himnična - You can't always get what you want.
Konceptualni album ambijentalne elektronske glazbe inspiriran je bogatom kineskom kulturom, drevnom poviješću i narodnom glazbom. Vangelis je te davne '79. godine promovirajući album izjavio: "Nikad nisam bio u Kini, toj dalekoj divnoj zemlji, no pripadam joj idejom i strašću. Ne kazujem o politici, već o drevnoj Kini, i o Kini budućnosti kazujem. Čudesa koja se ondje događaju duboko me diraju".Vangelis se kreativnim duhom odista pripojio Kini rabeći kineske instrumente i kompozicijske stilove.
U godini Woodstocka veliki je Miles Davis nadahnuto ukrižao vlastite slobodne duhove jazza i rocka. Stazama od vizije do realizacije poveo je družbu genijalaca: Waynea Shortera, Johna McLaughlina, Chicka Coreu, Herbiea Hancocka, Joea Zawinula, Davea Hollanda i Tonyja Williamsa. Rezultat je neiscrpna atmosferična fuzija imenom In a silent way – albumsko remek djelo iznimnog povijesnog i kulturološkog značaja.
