Meni je najbolje biti ja
Dašenjka
AnaTomiJa; Crvenšlapica
Najnovija knjiga Zvonimira Baloga osim kratkih aforističnih pjesama nudi i kratke priče koje su, osim na igri riječi, utemeljene na pretjerivanju, humoru, ironiji i grotesci. Snaga Balogovih tekstova je u jezičnoj imaginaciji kojom stvara naoko apsurdan svijet, ali nerijetko u njemu možemo pronaći i smisao uvijen u ironično ruho, koji nam često može otkriti mnogo toga o nama samima i onima koji nas okružuju. Poigravajući se riječima i komentirajući ih na neobičan način, autor postiže čudesne efekte koje krasi profinjeni humor.
Zloćun Pločun
Marina Čapalija gradi priče oko nekoliko motiva: ljubavi i odrastanja u okruženju topline, oblacima i njihovim kućama koje plove na dalekim, nedohvatljivim nebeskim otocima, čuđenju i znatiželjnom gledanju na svijet koji izranja kako pred dječjim očima tako i pod pogledima s visina. Domina Mina i Marijeta širom otvorenih očiju pitaju odrasle i ne čude se kako to oni znaju odgovore na sva pitanja, zato jesu odrasli i važni. Marina Čapalija ne piše po zadanim obrascima i prepušta smisao čitateljima u skladu s njihovim sklopovljem vrijednosti, poznavanja konvencija i čitateljskih iskustava.
Djedove priče
Sigurno se mnogi od vas sjećaju svojih djedova koji bi vas uzeli u krilo ili sjeli pored vas kad biste imali neku malu virozu ili upalu grla ili neku takvu, skoro bezazlenu, ali neugodnu boleštinu, i pričali vam priče? Umjesto djeda može i baka, naravno! Ako se ne sjećate ni djeda ni bake koji su vam pričali priče, a željeli biste da jesu, uvijek možete kao Erwin Moser, sjesti i početi pisati svoje priče, zamišljajući svoga djeda ili baku, ili zamišljajući sebe kao djeda ili baku kako ćete te (ili neke druge) priče pričati svojim unucima.