Večeras se sa zadovoljstvom prisjećamo detalja koji ilustrira kako je Zadar nekoć, kao glavni grad Dalmacije, dakle metropola, malena – ali metropola, bio na civilizacijskoj i kulturnoj razini Europe. Snimiti prije 150 godina, bez ičije pomoći sa strane, pomrčinu Sunca, nije bila nimalo jednostavna zadaća. Štoviše, fra Dragutin Parčić koji je to uspješno obavio, upoznao je ondašnji komplicirani fotografski postupak u Zadru od svojega prijatelja, mladoga zadarskog ljekarnika Josipa Brčića.
Teško je danas, kada već i djeca snimaju mobitelima, zamisliti što je prije 150 godina značilo snimiti bilo što, a kamoli pomrčinu Sunca. Samo desetak godina prije toga počela je komercijalna eksploatacija fotografije u većim europskim gradskim središtima (prije toga prakticirana je dagerotipija). Fra Dragutin Parčić morao je sâm pripraviti negativ na papiru, snimiti pojavu, razviti latentnu sliku, pripraviti papir za pozitiv i na nj kopirati sliku s negativa. Za sve to trebao je imati i potrebne kemikalije (O tome kako je na fotoaparat montirao teleskop bilo bi sada teško nagađati).
Taj rani način snimanja (poznat kao kalotipija) toliko je bio rijedak da je u Hrvatskoj sačuvan samo jedan negativ, dok Parčićeva ostavština broji čak 17 primjeraka! Svi se čuvaju u Krku. Neki od njih snimljeni su uz pomoć mikroskopa. Parčić se tako javlja iz Zadra kao začetnik znanstvene fotografije u Hrvata. U Zadru nažalost nema ni digitaliziranih inačica njegovih negativa.
Vrijedno je zato prisjetiti se ovakvih događaja koji imaju nešto veće značenje za prošlost grada od podatka kako je ovdje prespavao Alfred Hitchcock.
(Proslov na otvorenju izložbe astrofotografije, 4. siječnja 2011).