Povijesna bespuća

Plameni jezici Drugoga svjetskog rata dosegnuli su Zadar tek nakon kapitulacije Italije. Grad je 10. rujna dospio pod njemačku okupaciju (Deutsche Besetzung Zara), a od 2. studenog 1943. do 31. listopada 1944. postao je čestom metom savezničkoga ratnog zrakoplovstva, stacioniranoga u južnoj Italiji. Posljedice su bile katastrofalne. Ostaci razaranja još se i danas vide, a kontroverze oko utvrđivanja uzroka sve se više gomilaju.

 

Još su u smiraj Dana mrtvih 1943. dogorijevale svijeće na Gradskom groblju, kada se visoko na nebu začula zloslutna grmljavina teško natovarenih zrakoplovâ. Iznenada, grad je osvijetljen sablasno-sjajnim svjetlom i obasut smrtonosnim teretom eksploziva. Živi su zavidjeli onima kojima su tog dana zapalili svijeće. Pod ruševinama su ostala 154 beživotna tijela, a 56 stradalnika zatražilo je liječničku pomoć.

 

Od 2. studenog 1943. do 31. ožujka 1944. i od 18. rujna do 31. listopada 1944. angloameričko ratno zrakoplovstvo, stacionirano u južnoj Italiji, nemilosrdno je razaralo Zadar. U zatišju od 31. ožujka do 18. rujna 1944 zabilježeno je tek šest lakših topničko-strojničkih napada.

 

Prijepori koji se još uvijek vode oko toga zločina nikada se nisu uspjeli osloboditi ratne i poratne političke instrumentalizacije. Na jednoj strani, talijanski autori žele dokazati kako napadi na Zadar „nisu imali ni taktičko ni strategijsko značenje“, dok na drugoj strani hrvatski komentatori tvrde da je Zadar uništen upravo zbog iznimno velikoga „operativno-strateškog značenja“. Doktor Kažimir Pribilović, primjerice, posvećuje čak 181 stranicu ili gotovo četvrtinu knjige opisu razdoblja od travnja do sredine rujna 1944, kada je grad praktično već bio mrtav i kada je pretrpio tek šest lakših topničko-strojničkih napada.

 

Nevjerojatno je međutim da ni jedni ni drugi nikada nisu pogledali što o tome piše u izvornim angloameričkim ratnim spisima. Umjesto toga, svoje teze pokušavaju dokazati interpretacijama njemačkih, talijanskih i domaćih povijesnih izvora kojima nekritički dodaju informacije iz novinskih izvješća o sadržaju pojedinih savezničkih dokumenata.

 

U krivom smjeru također vodi suvišna licitacija i laičko zbrajanje raznorodnih vrsta bombardiranja. Svi napadi zajedno, koliko god ih je bilo, nisu imali tako razoran učinak kao tri naleta bombardera srednje jakosti koncem 1943. i četiri udara teškoga zrakoplovstva početkom 1944. godine. To je ono što je uništilo Zadar.

 

Licitacija s brojem bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu jedan je od mitova koji treba energično odbaciti. Učestalost napada nema niti može imati bilo kakvu vezu s uzrocima ili posljedicama razorenosti. Grad je razoren u samo tri žestoka naleta bombardera.

 

Kako bi uništili oštećeni njemački brod Mar Bianko koji se 7. prosinca 1943. sklonio u zadarsku luku, saveznici su 16. prosinca uputili 51 američki michell s ukupno 92 tone eksploziva. Brod je pogođen u pramac, ali nije potopljen. Novi napad uslijedio je 30. prosinca, kada su 24 michella bacila 204 bombe od 225 i 110 kg. Slijedeći teški napad poduzet je 16. siječnja 1944. Čak 24 liberatora bacila su 60 tona bomba i izvijestili: „Izgleda da je potopljen veliki brod“. Dakle, zbog jednoga oštećenog broda na Grad se obrušilo ukupno 99 bombardera s oko 200 tona eksploziva!

 

Brojni drugi napadi, bez obzira koliko ih je bilo, nisu vrijedni spomena. Iznimka je prvo bombardiranje, 2. studenoga 1943, koje nije prouzročilo velika razaranja, ali jest broj žrtava. Poginulo je oko 160 ljudi. Eventualno se može uzeti u obzir i napad 17. rujna 1944, kada je uništen gradski most.

 

Prva velika zabluda, koja prijeći razborit uvid u proporcije zadarske Kalvarije, jest opće i uporno zaobilaženje savezničke ratne dokumentacije. Talijanski, njemački i domaći ratni spisi dragocjeni su i nezamjenjivi za utvrđivanje posljedica, ali izravni i kompetentni podaci o razlozima napada mogu se naći samo u savezničkim arhivima. Sve ostalo su „povijesna bespuća“.

 

Licitacija s brojem bombardiranja također je jedan od mitova koji treba energično odbaciti. Učestalost napada nema niti može imati bilo kakvu vezu s uzrocima ili posljedicama razorenosti. Grad je uništen u samo tri žestoka naleta bombardera srednje jakosti, koncem 1943. Četiri napada teškoga zrakoplovstva početkom 1944. godine uglavnom su razarala već razoreno.

 

Brojni drugi napadi, bez obzira koliko ih je bilo, nisu vrijedni spomena. Iznimka je prvo bombardiranje, 2. studenoga 1943, koje nije prouzročilo velika razaranja, ali jest broj žrtava. Poginulo je oko 160 ljudi. Eventualno se može uzeti u obzir i napad 17. rujna 1944, kada je uništen gradski most.

 

Posljedice razaranja uglavnom su već potanko istražene i objavljene. Pozornost privlače još jedino saveznički ratni dokumenti.

 

U 9,55 sati s glavnoga savezničkoga uzletišta u Foggi poletjele su četiri eskadrile s 24 američka mitchella. Formaciju je predvodila 81. eskadrila na čelu sa zrakoplovnim satnikom M. F. Skinnerom. Za njim su slijedile 82, 83. i 434. eskadrila. Sve iz 12. bombarderske skupine 12. američke zrakoplovne armije. Zadaća na brifingu glasila je: “Zadar, brodovi ili (unutarnja) luka. Prvi alternativni cilj Šibenik, željeznički kolodvor i luka. Drugi alternativni cilj željeznički most južno od Porto San Giorgia”. William F. Cronk, obavještajni časnik 434. eskadrile nešto je precizniji: “Bombardirati luku u Zadru, Jugoslavija. Glavni cilj bio je napad na brodove, ali kako na putu prema cilju nisu viđeni brodovi, odabrana je luka kao cilj”.Eskadrila br. 81 ukrcala je 42 bombe od 225 kg i 8 od 110 kg, 82. eskadrila 30 bomba od 225 kg, 83. eskadrila 36 bomba od 225 kg i 4 od 110 kg, a 434. eskadrila 36 bomba od 225 kg i 12 od 110 kg. Ukupno su, dakle, nosile 144 bombe od 225 kg i 24 od 110 kg. Vrijeme je bilo vedro, vidljivost neograničena. Karta cilja bila je br. 6 (c) 95/3.

 

Nad Zadrom su se pojavili u 11,10 sati, u kursu od oko 320 stupnjeva i na visini od 2750 do 2900 m. Izvješće 81. eskadrile je vojnički šturo, a 82. eskadrila bilježi: “Trag eksplozija (pattern) produžuje se točno do ceste jugoistočno od luke i nastavlja se s obiju strana luke do ulaza na sjeveroistočnome kraju luke. Velike eksplozije prouzročene su na sjeveroistočnome uglu ulice koja vodi od istočnoga kraja lučkoga mosta uz luku i na južnoj obali ulaza u sjeveroistočni dio luke”.

Eskadrila br. 83 još je preciznija: “Trag eksplozija naših bomba počeo je u središtu južnog kraja Poluotoka, prošao je preko zapadnoga kraja mosta, izravni pogoci viđeni su na mostu, zgradama i u luci na sjevernoj i južnoj strani mosta, nekoliko naših bomba palo je u more u luci, a trag je završio na kopnu, točno nasuprot sjevernoga kraja Poluotoka (…) Viđen je izravan pogodak 82. eskadrile na zgradi koja sliči na tvornicu, na kopnu, sučelice sjevernom kraju Poluotoka. Taj neposredni pogodak izazvao je veliki požar (…)”.

 

Debela naslaga oblaka spriječila je 35 mitchella iz 321. bombarderske skupine da u 11 sati napadnu Zadar. Razorni teret od 209 bomba po 225 kg istresli su na alternativni cilj u Pescari.

 

“Za današnji cilj određeni su brodovi i obala u luci Zadar, u Jugoslaviji. Leteći najveći dio puta kroz oblake, zrakoplovi su konačno dosegnuli cilj točno kada se vrijeme razvedrilo. U tren oka 22 tone bomba (48000 pounds) prouzročile su pustoš među zgradama i skladištima na području cilja”. Tako glasi dio izvješća jedne od šest eskadrila američkih mitchella koje su sudjelovale u najstrašnijem i najrazornijem bombardiranju Grada.

Palača Fanfogna, oko 1950. (Foto: Joso Špralja)

 

Toga dana, u 12 sati, iz Foggie je poletjela 82. eskadrila sa sedam zrakoplova, 83. s osam, i 434. s devet zrakoplova. Sve su bile iz 12. bombarderske skupine. Uz njih su iz 340. skupine poletjele 487. eskadrila s devet zrakoplova, 488. također s devet, i 489. s nepoznatim brojem letjelica, ali se može pouzdano zaključiti da ih je bilo devet.U formaciji je, dakle, letio 51 mitchell. Od ukupno 92 tone eksploziva, 489. eskadrila ukrcala je 22 tone, a za 487. se može zaključiti da je nosila 13 tona. Ostale četiri bile su natovarene sa 192 bombe od 225 kg i sa 131 od 110 kg. “Zrakoplov br. 47 zbog električnoga kvara bacio je 1 × 110 kg bombu u more”.

 

Zadaća je glasila: “Bombardiranje vojarni u Travniku (…) Ako nije moguće naći vojarne, bombardirati željeznički kolodvor. Alternativno – brodovi u Zadru. Ako nema ni jednoga, bombardirati vojarne i skladišta”. Travnik nije bilo moguće pronaći od debele naslage oblaka, pa se formacija okrenula i uputila na Zadar.

 

Četiri zrakoplova iz 82. eskadrile letjela su u sastavu 83. eskadrile, a tri u sastavu 434. eskadrile. Od 14 do 14,09, s visine od tri tisuće metara, formacija u 83. eskadrili bombardirala je južni dio zadarske luke s vojarnama i skladištima u području cilja, dok je formacija u 434. eskadrili “najveću količinu bomba ispustila u more uzduž zapadne strane glavne obale”.Trag eksplozija (pattern) 83. eskadrile “počeo je točno južno od zgrade na sjevernom kraju Poluotoka i protezao se ravno preko Poluotoka”. Od 69 bačenih bomba, piloti su uočili čak 67 eksplozija na Poluotoku. “Viđeno je nekoliko izravnih eksplozija na zgradama”. Također su primijetili “Veliki naračansti plamen na krajnjem jugoistočnome dijelu područja zadarske luke”.

 

Bombe prve formacije (boxa) 434. eskadrile pale su u more “istočno od Poluotoka”, a druga formacija (box) svoj je teret istresla na “istočnu stranu lučkog Poluotoka, od točke sjeverno od drveća koje zaklanja vojarne. Drugo se ništa nije vidjelo zbog oblaka i prašine od prethodnih formacija (…) Viđen je plamen na lučkome Poluotoku, sjeveroistočni kraj nasuprot lukobranu, a na tome istome mjestu i brod na iskrcaju”.

 

Izvješća 487. i 489. eskadrile nisu pronađena, a trag eksplozija bombi 488. eskadrile “leži u smjeru istok – zapad, od L 10 do I 11 (Karta cilja 4/139/NA). Izravan pogodak viđen je na obali pokraj I 11. Velika eksplozija s crnim dimom dolazi iz zgrade na istočnoj obali uvale na položaju J 11”. Prema toj karti može se utvrditi da se oznake odnose na raskrižje Ulice Benedikte Braun s Ulicom dr. Franje Tuđmana, na zapadni kraj Liburnske obale i na Ulicu Ivana Mažuranića.

Današnja Sokolska ulica 1944. (Foto: Ante Roca)

 

 

 

Od 13,30 do 13,38 sati iz Foggie poletjele su 81. i 82. eskadrila, svaka s devet svojih zrakoplova i s po tri zrakoplova iz 434. eskadrile. Vrijeme je bilo vedro, vidljivost neograničena. Zadaća je glasila: “Oštećeni brod uz obalu u luci Zadar. Alternativni cilj željeznički kolodvor u San Benettu”. Među izvješćima o izvršenju misije izdvaja se ono u kome piše: “Trebalo je bombirati nagnuti brod u Zadru, a ako broda ondje nema, tada je trebalo bombardirati luku”.

 

Vrijeme na cilju bilo 14,52 sati, visina 2500 m. Trag eksplozija bomba (bomb pattern) prvih triju zrakoplova 434. eskadrile “započeo je na središtu obale nasuprot brodu i produžio se do plaže u blizini uvale. Bombardirano područje pokriveno dimom, a nekoliko manjih eksplozija viđeno u blizini uvale”. Trag eksplozija preostalih triju zrakoplova 434. eskadrile “započeo je pokraj sjevernoga kraja broda i proužio na jug preko obale. Rezultati bombardiranja nisu viđeni”.Od 81. eskadrile “Jedan je trag započeo južno od broda s najviše bomba prebačenih u more, a drugi je trag počeo zapadno od broda i kontinuirano nastavio kroz Grad”. Trag bomba prve skupine 83. eskadrile “započeo je otprilike 100 metara jugozapadno od broda, na Poluotoku. Izravni pogoci viđeni u na mnogim zgradama, a trag je završio blizu područja vojnog skladišta na jugozapadnoj strani Poluotoka. Poluotok je bio prekriven svjetlosivim dimom”. Trag bomba druge formacije (boxa) “započeo je na sjeveroistočnome vrhu Poluotoka, tekao je na jug preko Poluotoka i završio otprilike na dvije trećine dužine Poluotoka”.

 

Bačene su ukupno 204 bombe od 225 i 110 kg.

 

Ratna izvješća teških bombardera 15. američke zrakoplovne armije manje su pedantna od onih što su ih podnosile posade bombardera srednje jakosti iz 12. armije. Štoviše, često su zbrkana. Nije primjerice jasno tko je na današnji dan bezuspješno pokušao bombardirati Zadar: 450. ili 449. bombarderska skupina ili obje? Obavještajni časnik 450. skupine izvijestio je kako je 17 liberatora poslano bombardirati Zadar i „opremu u gradu“, ali su se, zbog jake naoblake, vratili neobavljena posla. U ratnom dnevniku 720. eskadrile stoji: “Naša prva ratna zadaća bila je protiv lučke opreme u Zadru, Jugoslavija. Ukrcano je 12 × 225 kg bomba opće namjene. Imali smo 12 zrakoplova na popisu; jedan nije uzletio zbog (nekih tehničkih oštećenja), jedan se vratio ranije s bombama, a 10 zrakoplova odbacilo je bombe u Jadransko more”. Iz 722. eskadrile poletjelo je sedam zrakoplova. Benford L. Lowrance, radist i strojničar u jednome od njih, ostavio je zanimljiv zapis o odbacivanju bomba u more: „Izgleda da bacamo više bomba u Jadransko i Sredozemno more nego na neprijatelja. Kruži šala da je razina obaju mora porasla za nekoliko stopa od bomba koje smo odbacili u njih, kada smo iz različitih razloga odustajali od zadaća“.

 

Zabunu međutim unosi gotovo identično izvješće 449. teške bombarderske skupine: “Sedamnaest B-24 (…) krenulo je 9. siječnja 1944. napasti lučku opremu u Zadru, Jugoslavija, i luku Drvenik kao alternativni cilj. Rano su se vratili s oba cilja. Ni jedna tona bomba nije bačena ni na jedan cilj zbog potpune naoblake na koju se naišlo točno prije IP (inicijalne točke) (…)”.

 

U usmenom izvješću obavještajnoga časnika (S-2) stožera 450. teške bombarderske skupine iz 15. američke zrakoplovne armije stoji: “Pet B-24 bacilo 13 tona bomba na glavni cilj Osoppo u Italiji. 24 naša zrakoplova bacila 60 tona bomba na alternativni cilj Zadar, Jugoslavija. Rezultati: (…) Lučki uređaji u gradu Zadru dobro pokriveni. Izgleda da je potopljen veliki brod (…).”

 

U ratnom dnevniku 720. eskadrile zapisano je: “Dana 16. siječnja ponovno smo uzeli 12 × 225 kg bomba za Zadar u Jugoslaviji radi uništenja lučke opreme i brodova. Šest naših zrakoplova stiglo je do cilja i bacilo bombe. Poručnik Dalton V. Smith bacio je bombe na vrh zadarskoga Poluotoka, a jedna je odbačena na povratku (…)“. Ratni dnevnik 721. eskadrile, koja je letjela s devet zrakoplova, bilježi da je bačeno 27 tona bomba „s izvrsnim rezultatima. Ostvareni su neposredni pogoci na lučkoj opremi, jednome brodu i jednom mostu”. U 722. eskadrili bilo je angažirano devet zrakoplova, ali su se tri morala vratiti, a preostalih šest bombardiralo je Zadar sa 16 tona eksploziva. Jedan zrakoplov iz 723. eskadrile napao je s 2,6 tona bomba opće namjene „grad Zadar, Jugoslavija, i potopljeni brod u luci“. Tri su napala Ossopo, jedan je srušen, a jedan je bombardirao neki željeznički most.

 

U prvom sažetom izvješću stoji da je 38 američkih liberatora (B-24) napalo luku i bacilo 81 tonu bomba s dobrim rezultatima. U drugome se dodaje da je lučka obala izravno pogođena na dva mjesta i da je oštećen teretni brod u luci. Treće izvješće, pak, veli da su liberatori iz 15. američke zrakoplovne armije napali Regensburg i Zagreb, a ostali grad Šibenik i luku u Zadru. Na Šibenik je 67 liberatora istreslo 142 tone eksploziva, a na Zagreb 28 letećih tvrđava 72 tone eksploziva.

 

U ratnoj kronologiji 15. američke zrakoplovne armije stoji: “Nastavljajući koordinirani napad s 8. zrakoplovnom armijom na europske ciljeve, B-17 u pratnji lovaca tukli tvornicu zrakoplova u Regensburgu. Neprijateljski lovci pružili žestok otpor. Drugi B-17 napali zrakoplovnu luku pokraj Klagenfurta i pristanište u Puli. B-24 bombardirali željezničku postaju i luku u Rijeci, željezničku prugu pokraj Zell am Seea, zračnu luku Graz i luku Zadar”.

 

U sažetom izvješću, pak, piše da je devet letećih tvrđava (B-17), koje su trebale napasti Veneciju (vjerojatno Mestre), napalo Zadar kao alternativni cilj (target of opportunity). Bacili su 24,1 tonu bomba. Drugi napad izvelo je 11 letećih tvrđava (B-17). Pogođeno je stambeno područje jugoistočno od skladišta.

 

Cijeli je metež pojašnjen u Povijesti američkoga ratnog zrakoplovstva: “Jedino bombarderi sposobni za duge letove mogli su biti poslani tako daleko kao što je Regensburg, i premda je 15. zrakoplovna armija uputila toga dana skoro 400 bombardera, samo je njih 176 uspjelo izvršiti glavnu zadaću. Ostali su tukli željezničke kolodvore i lučke instalacije u Rijeci, luku Zadar, skladišta i radionice u Puli, željezničke pruge pokraj Zell amm Seea i aerodrom u Grazu”.

 

Ove večeri u zračnim lukama oko Foggie i Amendole spremala su se za polijetanje 32 wellingtona u noćni napad na glavne prometnice oko Plovdiva u Bugarskoj. Pripadali su 205. skupini britanskoga RAF-a, koja je letjela u sastavu Sredozemnoga savezničkog strateškog zrakoplovstva (MASAF). Pet ih je bilo iz 70. eskadrile i pet iz 73. eskadrile (sqadrona) 231. winga (pukovnije), 11 iz 104. eskadrile 236. winga, te šest iz 142. eskadrile i pet iz 150. eskadrile 330. winga. Nosili su, uz ostalo, 11 bomba od dvije tisuće kilograma (4000 lb)!

 

Pred samo polijetanje doznalo se da u Bihaću boravi ili kroza nj prolazi cijela njemačka divizija, pa su bombarderi dobili novu zadaću. Kako u oblačnoj noći nisu uspjeli pronaći Bihać, to su se zaputili prema Zadru kao alternativnome cilju. Pri tome, četiri zrakoplova nisu pronašla Zadar, a jednome se na krilima počela stvarati naslaga leda, pa su teret odbacili nasumce u noć.

 

Nad Zadar je u 20,15 sati stiglo 27 zrakoplova. Od njih 10 iz 236. winga, jedan je osvjetljavao grad, dok je preostalih devet bacilo 16,25 tona bomba, među kojima četiri od dvije tisuće kg. Šest zrakoplova iz 231. winga istreslo je tri bombe od dvije tisuće kg, 10 bomba od 250 kg, jednu bombu od 250 kg sa zadrškom od 12 sati i jednu bombu od 250 kg sa zadrškom od šest sati. Jedanaest zrakoplova iz 330. winga otkvačilo je 18,5 tona bomba.

 

Ukupno je, dakle, bačeno 38,75 tona bomba, među kojima sedam komada od dvije tisuće kg. Napadači su na povratku izvijestili da je napad bio uspješan. Prouzročeni su veliki požari na obali i na tvorničkim zgradama, koji su se vidjeli 15 milja daleko. Protuzračna obrana iz teških flakova bila je povremena i slaba.

 

Tijekom napada snimljena je zračna fotografija br. 5004, na kojoj su označeni pogoci.