Poštovani uzvanici, dragi fotoljupci! Ovdje, hvala Bogu, nikoga ne treba uvjeravati kako je Zadar grad fotografije, ali vrijedi istaknuti kako je to uglavnom fotografija s umjetničkim, galerijskim, izlagačkim ili nakladničkim predznakom. Stoga nitko ne pita hoće li, već kada će praksa javnog bavljenja fotografijom biti proširena i na druge oblasti. Ovo bi, dakle, mogla biti najava takve promjene.
Pred nama je 18 postera i fotografija na platnu, koje njihovi autori, mladi momci Saša Čuka i Leo Banić, predstavljaju kao nove, autohtone zadarske suvenire. Nije u pitanju reciklaža ili pakiranje kopija starih fotografija u moderniziranu suvenirsku ambalažu, već izlazak izvorne autorske fotografije na nemilosrdnu tržišnu konkurenciju.
Njihova suvenirska deklaracija jasna je tržišna oznaka, a ne mistificirana vrijednosna kategorija. Vrijednost na tržištu, dakako, određuju zakoni ponude i potražnje, ali ipak ne onako vulgarno kako se to želi prikazati. I ondje postoje kupci koji nepogrješivo znaju prepoznati identitet kreativnog postupka.
To je to što ove fotografije izdvaja iz mora obrtničke rutine najvećeg dijela suvenirskih trica i kučina.
Istodobno, njihove autorske karakteristike neporecivo potvrđuju stupanj autohtonosti. Dovoljno je, primjerice, pogledati koliko ovi momci duboku zaranjaju ispod površine motiva. Ne treba biti osobit poznavatelj fotografskog postupka kako bi se osjetilo kako nisu ni prolaznici ni specijalisti za gradske vedute. Nisu stranci u ovom gradu. Osjećaju njegov duh. Srasli su s motivima. Snimaju za svoju dušu, a ne za nepoznata kupca.
Također je vrijedno naglasiti kako poznaju ekspresivni potencijal medija i način na koji fotografija ulazi u osobnu i javnu memoriju. Primjerice, onaj trajekt Jadrolinije što plovi posred Pozdrava Suncu odvozi gledatelja izravno u svijet mašte i upućuje na neposredan dosluh s tipičnom mediteranskom nadrealističkom poetikom, kakvu smo naučili susretati u djelima braće Brkan.
Time dolazimo do konteksta u kojem me više nitko ne može uvjeriti kako Zadar ne održava neku tajnu vezu s korijenima svojega kulturnog identiteta. Kako drukčije objasniti da se ovo javno predstavljanje komercijalne fotografije priređuje točno na 120. obljetnicu tiskanja prve zadarske razglednice?!
Domaći Il Dalmata objavio je 21. svibnja 1892, među ostalim, i ovo: „Ovdašnja ugledna knjižara Schönfeld stavila je u prodaju elegantan listovni papir i poštanske razglednice (…) Te su razglednice ugodna uspomena na Zadar i dražestan dokument domoljublja koji može s uspjehom i čežnjom podsjetiti na naš grad one koji su daleko“.
U to ime, autorima čestitam, a fotografijama želim poslovni uspjeh.
(Proslov na predstavljanju fotografija kao suvenira, 12.VII.2012)