Tomaso Burato, Autoportret (?), Padova
 
Logotip na poleđini autoportreta iz Padove
 
Logotip atelijera u Buenos Airesu
 
Zahvaljujući ljubaznosti gosp. Eduarda Šuljka iz Dubrovnika, nekoliko fotografija s posljednje Buratove izložbe u Domu Marina Držića ponovno aktualizira pitanje je li ovaj najistaknutiji rani fotograf u Dalmaciji doista od 1863. do 1865.  studirao i vodio fotografski atelijer u Padovi, a posebno je li 1873. radio u Buenos Aires. Prije svega, tu su Buratov portret iz spornoga padovanskog atelijera i ništa manje vrijedan portret njegove supruge Giannine Podić Burato koja je 1911. bila vlasnica atelijera u Zadru.
 
No ono što bi moglo biti najznačajnije jest portret nepoznata gospodina s logotipom atelijera na poleđini fotografije:
 
PREMIADA EN LAS ESPOSICIONES
FOTOGRAFIA DE BURATO Y ROMBOLOTTI
CALLE TACUARI No 18 entre Vitoria y Rivadavia
BUENOS AIRES
 
Ovo bi trebala biti definitivna potvrda kako je Burato radio u Argentini. Pozornost međutim privlači to što su na logotipu otisnute Buratove nagrade iz Trsta 1871. i Beča 1873. godine. Svjetsku izložbu u Beču 1873. otvorio je car Franjo Josip 1. svibnja, a zadarske su novine 27. kolovoza objavile kako Tomaso Burato „ovih dana putuje iz Dubrovnika u Buenos Aires, pozvan tamo utemeljiti veliku kemijsko-fotografsku tvrtku“.
 
Nema pak nikakve dvojbe da je Burato 1873. otvorio atelijer u Zadru, ali se ne zna u kojem mjesecu. U svakom slučaju to je moralo biti između kolovoza i prosinca. Ostaje nejasno kako je mogao u istom razdoblju, čak ako se proširi i na vrijeme prije kolovoza,  stići do Buenos Airesa, otvoriti atelijer i vratiti se! Uz ovu vrlo jasnu nelogičnost posve je suvišno analizirati način izrade i opreme portreta.
 
Slučaj ostaje posve nejasan, kao i onaj s Padovom u kojoj nema nikakvih podataka o tome da je ondje studirao i vodio fotografski atelijer. (26.02.2013).