Kada sam čuo za pripremu ove izložbe, pomislio sam kako vidjeti otiske šezdesetak starih tiskarskih klišeja nije neki osobit događaj.
Možda i ne bi bio, kada se osobitost ne bi krila u kontekstu!
Impresioniralo me kako su ovi klišeji, kao kakve perle kulturnog i umjetničkog identiteta Zadra sačuvani usred totalno uništena grada; štoviše, kako ih nitko nije primjećivao gotovo punih 70 godina poslije ratnog pustošenja!
Značenje izložbe, dakle, obrnuto je proporcionalno njezinoj veličini. Velike izložbe impresioniraju - ova uzbuđuje!
Nije uzbudljivo samo to što su u eri digitalnog tiska ponovno, nakon više od sto godina otisnuti crteži s drvenih klišeja, već još više što se pokazalo kako je zajedno s klišejima sačuvana i svijest o njihovu značenju!
Da nije tako, ne bi postali zanimljivi tek sada, kada je uniformnost opće digitalizacije počela prizivati u sjećanje autentične grafičke postupke i kada se osjetila kulturološka potreba za neposrednom komunikacijom s europskim kontekstom zadarskog tiskarstva s konca XIX. stoljeća.
Bitna odrednica toga europskog karaktera bila je tehnološka dimenzija, o kojoj se danas najmanje zna, premda se u Zadru, isto kao i u Europi, od 1890. mogla tiskati svaka monokromna slika zajedno sa slovima. Prvi zadarski ilustrirani tjednik La Domenica, kasnije La Domenica Zaratina, počeo je izlaziti 1889. Naslijedila ga je 1893. revija znakovita naziva - Rivista Illustrata.
U to su se vrijeme za tiskanje ilustriranih stranica još uvijek, ali sve manje, rabili drveni klišeji. Cinčani su ih ubrzano istiskivali. Ono što je sačuvano od jednih i drugih, i što je prikazano na ovoj izložbi, posve je u skladu s takvom praksom.
Autori izložbe, međutim, učinili su bitan korak dalje. Postarali su se da ovi izlošci ne završe u tami nekog arhiva već da uđu u javni život kao mape autentičnih zadarskih grafičkih uradaka koji povezuju davnu tiskarsku tehnologiju sa suvremenim kulturnim i turističkim potrebama.
Time su, moglo bi se reći, uspostavili dijalog s dijelom zadarske prošlosti koje više nema, a ipak još uvijek živi!
(Proslov na otvorenju izložbe Tragovi vremena u Caffe Galeriji Đina, 26. travnja 2012)