Oče nadbiskupe, gospodine gradonačelniče, poštovani gosti, dame i gospodo! Žao mi je što gospodin Derossi nije mogao doći na ovu svečanost. On bi sigurno najuvjerljivije prenio zajedničke misli ovogodišnjih zadarskih laureata. U pokušaju da ga zamijenim, nastojat ću, prije svega, ispuniti njegovu izričitu želju - da ne govorim dugo.
Reći ću tek toliko da posebno značenje ovih nagrada vidimo u tome što su neposredno povezane s blagdanom sv. Krševana koji nije samo nebeski zaštitnik grada Zadra već i simbol njegovih najblistavijih povijesnih dosega. On je trajna metafizička zbilja, poetska metafora u kojoj se već 1360 godina sažima identitet samoga duha ovoga grada, njegove vitalnosti i kreativnosti, pa ako hoćete i uznositosti.
U tom smislu, siguran sam da mogu slobodno, u ime svih dobitnika ovogodišnjih zadarskih priznanja izraziti zahvalnost, zadovoljstvo i ponos što smo postali nositelji nagradâ s imenom grada Zadra. Također čvrsto vjerujemo da smo samo manji dio onih koji zaslužuju ovu počast. Da nije tako, Zadar se zacijelo ne bi mogao svrstati među najprosperitetnije hrvatske gradove.
Konačno, za mene osobno ovo je događaj bez presedana. Sada mi više nitko ne može reći da nisam Zadranin.
Još jednom – hvala svima!
(Zahvala na dodjeli Nagrade grada Zadra, 24.XI.2009).