U petak 12. prosinca 2014. godine u Kneževoj palači predstavljena je knjižica Abdulaha Seferovića Sefija Zadarski vremeplov. Šesta je to publikacija većih ili manjih eseja ovog porijeklom Bosanca o njegovom, kako reče promotor prof. dr. sc. Pavuša Vežić, duhovnom zavičaju Zadru jer kod Sefija svi putovi ne vode i Rim nego u Zadar. Ova knjižica nastavlja putom pet većih prethodnih knjiga u Sefijevom traženju identiteta grada u kojem živi već gotovo 60 godina. Knjižicu je objavila izdavačka kuća Slobodna Dalmacija u kojoj je Sefi proveo najveći dio svog radnog vijeka kao novinar i fotoreporter i mada je ona u odnosu na Sefijevu veličinu, sa samo 95 stranica minorna, ipak nam zorno prikazuje već prepoznatljivog Sefija; samozatajnog pisca koji s malo riječi puno kaže. I ovdje je snaga jezgrovitog izraza Sefijevo prepoznatljivo obilježje. Sefija je u svim njegovim djelima uvijek zanimao odnos čovjeka i grada s uvijek istim zaključkom da grad gradom čine ljudi, da su ljudi i grad zatvoreni krug iz kojeg sve izvire. Dr. Vežić je lijepo primijetio kako je Sefijevo prezime izvedeno iz turske riječi sefer što u prijevodu značilo putnik i da su Sefiju iz njegove Banja Luke svi putovi vodili u Zadar. No Sefi s dolaskom u Zadar nije s putovanjima prestao. Sada s posebnim nadahnućem putuje poviješću grada u kojeg je zaljubljen cijelim svojim bićem.
Drago Marić, Priče podsjetnice, Zadar, 2016., str. 85.