Ako volite šah pročitajte Šahovsku novelu. Ako ne volite šah, pročitajte je svejedno. Jer šah je u ovoj kratkoj misaonoj smicalici Stefana Zweiga ionako tek metafora. A za što? Pročitajte pa prosudite sami. Novela će vam oduzeti doslovno jedno prosječno ispijanje kave. Dobro… možda i malo više… Zweig je ovdje ispričao priču o nadarenosti koja je tek puka banalnost ako je lišena ljudskog intelekta. A to je ujedno i osnovna karakteristika središnjeg lika Šahovske novele Mirka Čentovića. Nadaren, ali tup i automatiziran, Mirko je šahovski prvak svijeta koji će se na jednom brodskom putovanju suočiti s amaterom dr. B-om, šahovski podjednako snažnim, ali mentalno znatno slabijim protivnikom. Znanje dr. B-a je pak mehaničko i njegova igra više nalikuje programiranom računalu koje je korak do ljudske nerazvijenosti, a što ponajviše duguje proživljenoj diktaturi i nacističkom zatočeništvu… Tko je od njih dvojice uporniji borac? Čiji je nagon za pobjedom veći? Ili je pravi pobjednik pak netko treći? Netko tko natjecateljskom duhu niti ne daje prednost te s podsmjehom sve to promatra… A možda čak i taj promatrač ne može odoljeti bar jednoj partiji šaha, pa da osjeti tu nikad preboljenu želju za pobjedom, taj automatski apsolutni ljudski poraz.
