Hrvatska je primorska i pomorska zemlja. Logično je očekivati da će se na svim razinama odlučivanja i (su)djelovanja učiniti sve da se dragocjeni resursi Jadranskog mora koriste na održiv način, jedini prihvatljiv da bi se zaštitili morski ekosustavi. Među oblicima vrednovanja mora svakako je jedan od najvažnijih ribarstvo. Ono nije samo jedna od gospodarskih djelatnosti već i način života gotovo svih otočana i stanovnika velikog dijela kopnenoga obalnog prostora. Ponosni smo nositelji višestoljetne maritimne kulture koja je bitna sastavnica našega identiteta. Međutim, među nama ima i onih koji su se narugali toj tradiciji, ali i budućnosti koja je pred nama, izlovljavanjem velikih količina ribe i drugih morskih organizama uz korištenje nedopuštenih alata ili u područjima i u vrijeme kada se u različitim povlasticama i dozvolama dopušteni alati ne bi smjeli koristiti. Nažalost, svjedoci smo toga da na moru nerijetko vlada potpuni kaos, obilježen izlovljavanjem ribljeg fonda pa i uništavanjem cijelih staništa u kojemu sudjeluju pojedini nečasni profesionalni ribari, vlasnici povlastica za mali obalni ribolov te oni s ili bez dozvola za sportski i za rekreacijski ribolov. Nasuprot tome, pohvalni su odgovornost i briga mnogih ribara koji optimalno koriste svoja znanja te svoje tehnike i alate i ne sudjeluju u tim nečasnim radnjama koje bi se mogle nazvati ihtiocidom. Cilj je ovoga predavanja dodatno senzibilizirati javnost i ukazati na mogućnosti koordiniranoga i odgovornog upravljanja morskim resursima kao očekivanih aktivnosti sadašnjega naraštaja s pogledom u budućnost i osiguranja suživota naših potomaka sa svim raskošima morskog eksosustava koje nas još uvijek okružuju i obogaćuju.
Predaje prof. dr. sc. Josip Faričić sa Sveučilišta u Zadru.
