Afonso Cruz suvremeni je portugalski pisac, autor desetak romana. Na hrvatski mu je prevedena knjiga kratkih poetskih zapisa Knjiga godine te romani Kokoschina lutka i Cvijeće.
Protagonist romana Cvijeće srednjovječni je oženjeni muškarac, otac desetogodišnje djevojčice, koji upada u tipičnu krizu srednjih godina. Život mu je postao rutina, lišen strasti, supruga mu više nije privlačna. „Lagano dodirujem njezine usne i one imaju okus po rutini, kućnom budžetu, buci stroja za pranje rublja. Ljubimo se kao što netko posprema krevet“.
Izgubljene emocije i strast pokušava vratiti ulazeći u ljubavni odnos s kolegicom iz novinske redakcije. Ali sve postaje još gore, najprije ga napuštaju žena i kćer, a zatim i ljubavnica. 
Da bi ispunio prazninu, odluči pomoći susjedu, gospodinu Ulmeu, sedamdesetogodišnjaku koji nakon moždanog udara boluje od emocionalne amnezije – zaboravio je sve osjećaje vezane uz djetinjstvo, roditelje, prijatelje, ljubav. Želeći mu pomoći, pripovjedač krene u potragu za prošlošću gospodina Ulmea i ljudima koji su ga poznavali.
Međutim, različiti ljudi vide nas različito, katkada dijametralno suprotno, pa se čini da je gospodin Ulme u tuđim sjećanjima nekoliko potpuno različitih osoba… Tko smo zapravo mi? Oni za koje sami mislimo da jesmo, oni koje vidimo u ogledalu ili onakvi kakvima nas vide drugi?
Tragajući za prošlošću gospodina Ulmea, Afonso Cruz traga za vlastitim identitetom, ali i za identitetom današnjeg društva koje je, kao i gospodin Ulme, zaboravilo osjećaje i priznaje samo činjenice i brojke.