Svi smo, naravno, čuli za Crvenkapicu i čitali njezinu priču. Znamo je napamet. Znamo i Snjeguljicu, Trnoružicu, Pepeljugu i nebrojene druge bajke također. No postoji li iza svih tih bajki još nešto?
Bill Willingham smatra da bi u pozadini nešto trebalo postojati i sve je poznate nam bajke smjestio u jedan svijet, izgradio njihove likove i međusobne odnose do neslućenih razmjera. Smislio je i priču – bajke su protjerane iz svoje domovine i nastanile su se u New Yorku. Sjena agresora koji ih je protjerao još uvijek vreba iz svakog kutka i ne osjećaju se sigurno.
Ovo je vrlo pojednostavljeno objašnjenje osnove stripa koji je osvojio ni više ni manje nego 14 nagrada Eisner (stripovski Oscar). Zapravo, riječ je o više nego uspjelom pokušaju da američki strip, koji se temelji na pričama o superjunacima, dosegne ozbiljnost europskog stripa koji se bavi ozbiljnijim temama: realizmom, egzistencijalizmom i općenito životom s kakvim se čitatelji mogu poistovjetiti.
Naravno, zvuči prilično nerealno već u početku. Strip se zove Bajke i glavni su likovi junaci tog žanra, no kao što svaka bajka ima svoju pouku, tako zapravo nema ni boljega ni lakšeg načina da se dotakne pitanje života i društva, uputi kritika i navede čitatelja na razmišljanje. Je li veliki zločesti vuk koji je pojeo Crvenkapicu baš tako loš? Ima li i on svoju priču? Bill Willingham dao mu je drugu šansu.
Priredio: Ante Kolanović (30. listopada 2018.)
