Na avangardnim tragovima svog prethodnog albumskoga dragulja - prijelomnoga Station to Station - neumoljivi je kameleon rocka skrojio veličanstveni Low – prvi čin neformalne berlinske trilogije. Osnažen disonantnim sintisajzerima i analognom elektronikom, Low balansira kratke avant pop skladbe uredne konstrukcije i mračne atmosferične instrumentale. Tijekom uredne polovice albuma gitare su nazubljene, sintesajzeri odjekuju s prijetećim robotskim pulsom, dok je Bowiejev vokal neprirodno uslojen kako bi se stopio s gustom podlogom. Tijekom instrumentalne polovice elektronika se utapa u sporijem ritmu pružajući nužno olakšanje nakon galopirajuće prve polovice albuma. Velike zasluge za zvučni svemir pripadaju genijalnome Brianu Enou, koji je istraživao srodan ambijentalni teritorij na vlastitim izdanjima. Eno je funkcionirao kao provodnik Bowiejevih ideja, a Bowie je zauzvrat prkosno prekrojio eksperimentalizam ne samo Ena nego i njemačke synth grupe Kraftwerk i post-punk grupe Wire po mjeri mainstream pop albuma dajući novi smjer za rock avangardu.
Priredio: Branimir Čakić (28. listopada 2022.)
