Između Foenkinosove uspješnice „Delikatnost“ i prošlogodišnjega „Misterioznog Henrija Picka“ stoji „Charlotte“, njegovo najosobnije, a možda i najbolje, djelo. Ovaj roman u stihovima, s čije nas naslovnice promatra mirno lice jedne djevojke, govori o osobi koja je doista postojala: mladoj njemačkoj Židovki Charlotte Salomon (1917. – 1943.). Charlotte bi bila samo jedna brojka među milijunima Židova ubijenih u holokaustu – da iza nje nisu ostale njezine predratne slike te likovni radovi i zapisi iz autobiografskog ciklusa Život? Ili teatar?. Paralelno s kronologijom Charlotteina života, Foenkinos otkriva i povijest vlastita odnosa prema Charlotte koji ga vodi gotovo do ruba opsesije: autor progovara u prvom licu dok čitatelju pripovijeda o osobnom upoznavanju sa Charlotteinim opusom i potragom za njezinom prošlošću.
Osim Charlotteina života, Foenkinos ocrtava društvenu klimu Njemačke i Francuske prije i tijekom Drugoga svjetskog rata, kao i povijest obitelji Salomon čiji su brojni članovi počinili samoubojstvo. Ova tragična obiteljska linija utkana je u Charlottein život neprestano izranjajući u njezinu likovnom opusu. Umjetnost je sfera kroz koju Charlotte pokušava dosegnuti katarzu proizišlu iz patnje i na osobnom/obiteljskom, ali i kolektivnom/nacionalnom planu, što je u konačnici i odredilo kraj njezina života u Auschwitzu. „Nužno spajanje umjetnosti radi zacjeljivanja rana uništena života. Izbor je to koji se nameće da bi se presložila prošlost.“
