Poznati sportski novinar Drago Marić obogatio je zadarsku publicistiku knjigama o povijesti sporta i sportaša grada Zadra, sa širokim rasponom tema, a u razdoblju od 2016. do 2018. objavio je niz od šest naslova posvećenih Zadru i njegovim stanovnicima: Priče podsjetnice, Zadar nekad i sad, Zadarsko iverje, Zadrom kroz vrijeme, Od Punte Bajlo do Puntamike, Zadru za dar. Taj tematski niz nastavio je marljivo nadopunjavati te je 2019. - 2020. svjetlost dana ugledalo još šest knjižica zapisa o Zadru i njegovu okruženju: Naši ljudi i događaji, Rivom, trgom, Murajem…, Blagoslovi Bože Zadar, Kroz Zadar i oko njega, Putovanje kroz prošlost, Otkidanja od zaborava.
Vrijedi napomenuti da je Drago Marić i priređivač dviju monografija: Babići kod Četiri kantuna i Kazivanja naših starih o tradiciji zadarskih Arbanasa.
Knjige Drage Marića nastale su kao rezultat cjeloživotnog zapisivanja događaja kojima je često i sam bio svjedokom ili ih je čuo od drugih, i bilježenjem kraćih zapisa iz hrvatskih novina objavljivanih u Zadru, pretežno iz Narodnoga lista. Piščeve crtice i memorabilije, svjedoče o događajima i zgodama prebogatom Zadru te je njihov autor, koji je sakupljač i zapisivač ove povijesti svakodnevice, zaradio epitet kroničara Grada.
Fokusirajući se na svakidašnji život mjesta i njegove stanovnike, s iskrenim uvažavanjem piše o znamenitim i zaslužnim građanima, ali i onima koje zvanična povijest nije zabilježila poimence, a nazivamo ih običnim ljudima. U njih spadaju zadarski zanatlije, radnici danas izumrlih službi te svi oni iz široke lepeze zanimanja jednog prošlog vremena. Autor se blagonaklono prisjeća i pojedinaca s ruba društva i zadarskih osobenjaka, potvrđujući da grad čine gradom svi njegovi žitelji.
Zapisani su važni i naoko nevažni događaji, neobične situacije, veće i manje zgode i nezgode koje pomažu sagledati cjelinu života jednog urbanog prostora, primjerice spomen na: prvi vlak u Zadru, prvu školu za mršavljenje, „NLO“ na zadarskom obzorju, pad anđela sa zvonika sv. Stošije, prvi mlin na valjke, službeno proglašenog najljepšeg snjegovića, utemeljenje konjičkog kluba Jadran, stjuardese u autobusima Autotransporta Zadar, prvi cinemaskop, Dolinu ćupova, Krumpir baštu itd.
Vremenski raspon priča ponekad zadire i u prethodna stoljeća, ali ih većina obuhvaća razdoblje od 1944. do danas. Knjige su obogaćene slikovnim prilozima u vidu crno-bijelih fotografija iz različitih izvora.
Štivo je prožeto anegdotama, osobnim promišljanjima, često s nenametljivom porukom, a ponegdje i kritikom, što pridonosi životnosti.
Autor se opredijelio za jasan stil, kojeg krasi sažetost i jezgrovitost, jer je svjestan „da se danas malo kome čitaju lancuni.“ Upravo te odlike, uz sadržajnu komponentu, čine ga zanimljivim i pogodnim za čitanje. Pristupačan je svim uzrastima Zadrana, starijoj i mlađoj generaciji, jer svatko može prepoznati lokaciju o kojoj se priča, neke od likova, obogatiti sjećanja na svoje, ili djetinjstvo i mladost svojih roditelja te evocirati bližu ili dalju prošlost.
Tekstovi obiluju podacima iz koji se može puno novoga naučiti te su knjige i svojevrstan spomenar, ali i promidžba Zadra i vodič kroz grad pa se mogu preporučiti širokoj čitateljskoj publici (a od struke osobito turističkim vodičima).
Drago Marić, kako kaže, gleda srcem, te nam je zato uspio prezentirati Zadar i njegove stanovnike na topao i blizak način, pobuđujući kod čitatelja ljubav i interes za boljim upoznavanjem mjesta rođenja i življenja, doprinoseći izgradnji identiteta i osjećaja pripadnosti gradu.
