„Mornar sanja pogleda uprta u more, svjetioničar sanja pogleda uprta u kopno.“
Jedna je to od rečenica iz stripa Ar-Men, živi pakao francuskog autora Emmanuela Lepagea, jednog od najtalentiranijih i najcjenjenijih autora današnjice.
Ar-Men, smješten na istoimenoj hridi, najistureniji je svjetionik u Bretanji. Njegova izgradnja u blizini otoka Seina trajala je 14 godina, a osim novca i vremena koštala je i jedan život. U prvoj godini izgradnje, zbog vječno uzburkanog mora i snažnih vjetrova, radnici su samo sedam puta uspjeli pristati na hrid.
Do izgradnje Ar-Mena brodovi su se stoljećima nasukavali i potapali u okolnom arhipelagu prepunom opasnih zamki, podvodnih stijena koje sežu tik do površine, snažnih morskih struja i ćudljivih meteoroloških prilika. Stanovništvo okolnih većih otoka zapravo je bilo protiv izgradnje svjetionika – brodolomi su ih opskrbljivali prijeko potrebnim živežnim namirnicama jer škrta zemlja nije davala mnogo hrane, a ribolov je zbog već spomenutih razloga bio težak i opasan.
Danas su svjetionici uglavnom automatizirani, služe kao turističke atrakcije jer se s njihovih vrhova pruža odličan pogled na pučinu i okolni arhipelag. Međutim, nekad, kad je u svakome od njih bio svjetioničar, skučeni prostori, klaustrofobične i uske stepenice do vrha, samoća, vlaga, mrak, vjetar i druge nedaće bile su jedino društvo na koje se moglo računati. Osobito je tako bilo u Ar-Menu jer često čak ni smjena ni opskrba hranom i vodom nisu bile moguće zbog vremenskih uvjeta. Uistinu – živi pakao.
