Sto godina samoće roman je koji pripovijeda priču o nekoliko generacija obitelji Buendia koje su živjele u gradiću Macondo od njegova početka pa sve do propasti. Patrijarh obitelji Jose Arcadio Buendia napustio je rodno mjesto i osnovao utopijski gradić odsječen od ostatka svijeta. Roman dalje prati pojedinačne priče ključnih članova obitelji Buendia, ali i zajedničke priče uzdignute na razinu simbola. Iz generacije u generaciju pojedinci se zovu jednako, a čitav je roman svjedok ponavljanju povijesti i njezinu kružnom protjecanju. Priča o jednoj obitelji zapravo je priča o povijesti koju prožimaju sudbinska događanja i praznovjerje.
Roman je obogaćen paletom neobičnih likova, poput oca 17 sinova, djevojke koja jede zidove ili dječaka sa svinjskim repom i klasični je primjer takozvanoga magičnog realizma u kojemu su neobični događaji prikazani kao nešto svakodnevno, a svakodnevno kao neobično. Leteći tepih, kolektivni zaborav i proročanstva nisu ništa neobično, a običan led izaziva oduševljenje. Likovi se nose sa svojim nesretnim sudbinama svatko na svoj način, a njihove su priče originalni prikazi obiteljskih odnosa, individualnih vrijednosti i životnih misija.
Marquezove rečenice istovremeno pripovijedaju jednu obiteljsku sagu, opisuju osebujne likove, otkrivaju dubinske simbolične slojeve i ostvaruju posebnu atmosferu jednoga malog grada i njegovih stanovnika.
Priredila: Tina Mihić (13. kolovoza 2019.)
