Tko je prisustvovao književnim susretima udruge zadarskih pisaca ZaPis, imao je prilike nasmijati se kratkim pričama Igora Eškinje gotovo do suza. Bogate dijalektalne nijanse Eškinjinog jezika još su dojmljivije kada se čuju iz usta samog autora, nerijetko više glumljenog negoli čitanog teksta. To je iskustvo koje se pamti i koje Eškinju svrštava u tradiciju pučkog pripovjedača. Stoga je i objavljivanje zbirke Priče iz male ulice logičan nastavak višegodišnjeg Eškinjinog rada na ovoj formi, a razlog za ponos tim je veći što je knjigu objavila ugledna nakladnička kuća Ceres.
Naslov knjige dobro je odabran: Eškinja pripovijeda živote tzv. malih ljudi u najuobičajenijim svakodnevnim aktivnostima, kojima je u velikoj mjeri zajednička nit – preživljavanje. Njegovo pisanje ima prepoznatljive crte: malomišćanske teme u sukobu starog i novog, ruralnog i urbanog, „nazadnog“ i „naprednog“, sa likovima koji se nastavljaju na bogatu tradiciju commedie dell'arte. Prva čitalačka asocijacija svakako je Dekameron, s kojim ga i povezuju tematike nekih priča. Dio priča smješten je u današnje vrijeme, s aktualnim temama poput obnavljanja stanova ili branitelja s lažnim bolestima. Drugi dio priča odvodi čitatelja u prošlost, kroz skice obiteljskih povijesti, pisma, lokalne legende… Te pučke priče ispripovijedane su starinskim i oporim dijalektalnim jezikom, prepunim tipičnih talijanizama, među njima i onih koje danas u suvremenom dalmatinskom dijalektu malo tko koristi. Upečatljiva poveznica između dva jezična svijeta (dijalekt prošlosti i dijalekt sadašnjosti) – nezaobilazna je psovka koja bi svojom pretjeranom uporabom mogla odbiti tankoćutnijeg čitatelja. No, grubost života u materijalnom siromaštvu kao da predstavlja dovoljno opravdanje. Kratke i odsječne rečenice, bez uglađenosti i uzvišenosti, upravo su zbog svoje hotimične nedotjeranosti dojmljivije i realnije od uobičajenih književnih tekstova.
