U zbirci Šaptanje bankomatima i druge nježnosti Ivan Jozić napisao je 60-ak kratkih priča, a Vida Meić napravio jednako toliko ilustracija.
Sâm koncept kratke priče u današnje je vrijeme, kad malo tko ima vremena i koncentracije sjesti i čitati jedan dugi roman, prilično zahvalna forma. U kratko vrijeme pročitamo zaokruženi tekst s početkom i krajem, steknemo emociju i poruku. Dvije-tri priče po danu mnogo je bolje nego nijedna, a dovoljno je da nas uvede u san koji će biti daleko kvalitetniji od buljenja u ekran mobitela i naprezanja očiju.
Ivanove su priče tople, katkad više, katkad manje začudne, no uvijek s besprijekornim rečenicama koje odišu lirikom i emocijom koja nas savršeno priprema za Vidine ilustracije. A te ilustracije zapravo su samo mrlje. Uz uistinu očitu inspiriranost, Vida demonstrira bezbrojne načine prikaza mrlji. Neke podsjećaju na poznate Rorschachove mrlje, neke na crno-bijele linije otoka koji gledamo iz ptičje perspektive, a neke na hrđavo željezo pod mikroskopom. Nevjerojatno je koliko se koncept mrlji slaže s emocijom teksta koji čitamo na stranici pokraj. U malom formatu s manje od 140 stranica spakirane su impresivne količine emocija i topline.
Znate ono kad vam se nešto čita, ali ne znate što biste čitali? Krimići su svi isti, ljubavni su romani svi naivni i znate da će na kraju njih dvoje biti zajedno, neke velike drame i obiteljske sage trenutno vam ne odgovaraju… E, ovo je idealna knjiga za trenutke u kojima ne znate što biste čitali, a ne želite baš uzeti bilo što.
Priredio: Ante Kolanović (7. lipnja 2023.)
