S objavljenim petim romanom u dvije godine, Ivica Ivanišević nastavlja obarati rekorde u brzini pisanja. Kao i u splitskoj Primaveri, radnja najnovijeg romana Ivice Ivaniševića ostaje u 1930-tima, ali se radnja seli u neimenovani gradić u srednjoevropskom kulturnom krugu - u kontinentalnoj Hrvatskoj, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Sloveniji ili Slovačkoj. Tko je odrastao u nekom srednjoevropskom provincijskom gradu na „ajngemahtecu, pohancima s abšmalcanim povrćem i šufnudlama sa sirom“ (str. 23), u prvi će mah osjetiti dašak nostalgičnosti, koja je – posve očekivano – tek lakirani premaz. Vrlo je interesantan spretan način kojim je Splićo Ivanišević uspio prodrijeti u specifični Zeitgeist jednog šireg geografskog kruga. Dragan Jurak ga je u svojoj kritici (http://www.mvinfo.hr/clanak/ivica-ivanisevic-klanjam-se) prepoznao kao Ruritaniju, „ literarno-filmsku srednju i istočnu Europu kakvu su je krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća imaginarnom geografijom definirali romani 'Zatočenik Zende', 'Sofija od Kravonije', te hollywoodske filmske komedije Ernsta Lubitscha ('Trgovina na uglu').“ To svakako stoji: Klanjam se je tekst koji funkcionira kao dobar roman, ali kojeg možemo zamisliti pretočenog  i u film i u kazališnu predstavu upravo ruritanijske aure. No koliko u Ruritaniju, roman je smješten i u Kakaniju.