Trn u uhu ranih Zeppelina. S razlogom. Iako nije privukao masovnu globalnu sljedbu poput debija spomenute Pageove družbe, svojom trajnom kvalitetom ni najmanje ne zaostaje za izravnom teškaškom konkurencijom. Hendrix i Cream protutnjali su istom stazom najbolje prezentirajući električnu gitaru kao vodeći rock instrument. Ponajviše albumom Truth, Jeff Beck zavrijedio je status gitarskog božanstva, uz Claptona i Pagea čineći britansko sveto trojstvo. Za tako smionu tvrdnju upravo album Truth nudi sve potrebne argumente. Varljivi trendovi možda su donekle i utišali dio njegove odvažne, radikalne prirode, čije su elemente prisvojili gotovo svi stadionski metal i rock bendovi. Gotovo je jednako revolucionaran i utjecajan kao prvi albumi Beatlesa, Stonesa ili Whoa. Zanesenost tradicionim bluesom, rockom, folkom i psihodelijom služi kao temelj njegovoj lektirnoj važnosti. Umjetničkoj pravdi doprinose prigodno hrapave vokalne dionice legendarnog Roda Stewarta, zatim gromoglasna ritam sekcija Rona Wooda i Mickeya Wallera. Beckova, pak, gitara neodoljivo je prodorna i nadahnuto rasplesana svim skladbama dajući evergreensku posebnost.
Priredio: Branimir Čakić (16. siječnja 2023.)
